Roditelji i sve osobe čije zanimanje podrazumijeva rad s djecom prije ili kasnije susretnu se s problemom motivacije. Svi smo zasigurno primijetili da u svemu što radimo, u trenutcima kada nismo pretjerano motivirani, sve nam ide teže i čini nam se da smo manje uspješni. Uzmimo za primjer kuhanje. Kada imamo dovoljno vremena, kada kuhamo za obitelj i prijatelje ili pripremamo ukusnu hranu u kojoj uživamo, tada kuhamo s mnogo više volje, elana i ljubavi. Imamo osjećaj da nam baš sve ide od ruke te nam jelo na kraju ispadne i bolje nego što smo očekivali.

Suprotno tome, vrlo vjerojatno s mnogo manje uzbuđenja kuhamo kada smo umorni i iscrpljeni, kada kuhamo neki brzinski, nekreativni ručak za sutradan. Tada nam motivacija za kuhanjem itekako opada, ali se u konačnici natjeramo skuhati jer smo odrasli i odgovorni te na racionalan način možemo procijeniti da je u ovom slučaju kuhanje bolji i zdraviji izbor od svakodnevnog uživanja brze hrane i/ili preskakanja obroka.

No što je s djecom? Djeca su uglavnom motivirana samo za aktivnosti koje im pričinjavaju užitak, koje ih čine sretnima te u kojima su uspješna. Međutim, povremeno i najdraže aktivnosti postaju izazov za dijete te je tada potrebno naći način kako dijete uspješno motivirati te potaknuti na rad i suradnju. Ovo su neki od načina kako to možemo postići:

1. Budite dobar model djetetu

I u ovom slučaju, kao i u većini životnih situacija dobro je i korisno najprije krenuti od sebe. Uzrok manjka motivacije kod djece ponekad možemo biti upravo mi i naš odnos prema obvezama. Djeca su spužve koje upijaju sve čemu su izložena, a mi smo model prema kojem djeca uče. Kako korisne i dobre stvari tako i one koje nam nisu u cilju da nauče od nas. Ukoliko dijete vidi da nevoljko obavljamo svoje aktivnosti i obveze na taj način izravno prima poruku da je to poželjno ponašanje koje se može i njemu odobriti. Trebamo nastojati biti ispravan model i ponekad, iako nemamo motivacije za određene stvari u sebi pronaći energiju, intrinzično se motivirati i sami sebi olakšati sve ono što nas čeka i što trebamo napraviti. Na taj način dijete usvaja pravilne obrasce nošenja sa svojim obvezama, a samim time pronalazi i motivaciju.

2. Lakše pa teže aktivnosti

S obzirom da znamo da su djeca sklonija sudjelovati u onim aktivnostima u kojima su dobra i uspješna upravo to trebamo iskoristiti kako bi motivirali dijete, podigli mu samopouzdanje te ga ohrabrili za ostatak aktivnosti u kojima nije najuspješnije. Djetetu se treba dati primjer kako nitko od nas nije u svemu najbolji i kako se uz upornost u određenoj mjeri svlada i ono za što nismo najveći talenti. Nakon prvog uspješno odrađenog zadatka i svaki sljedeći će se činiti barem mrvicu lakšim.

3. Sport

Oduvijek se za sport u dječjoj dobi vezala samo pozitivna asocijacija. Bavljenje bilo kojim sportom korisno je u svim fazama i domenama razvoja djeteta. Dijete iz treninga u trening svjedoči kako vrijeme i trud koje se ulaže u vježbanje dovodi do vidljivih pomaka i rezultata. Djeca postaju sve vještija u novonaučenoj aktivnosti te motivirana za daljnji rast i napredak. Bavljenje sportom veže se uz bolje raspoloženje kod djece, manjak stresa te manju sklonost bolestima, a otuda prolazi motivacija i za ostale svakodnevne aktivnosti.

4. Proces je važan, a ne samo krajnji cilj

Ponekad i djeca, kao i mi odrasli, zaborave uživati u samom procesu. Ponekad se dogodi da se ne igraju zbog radosti koju im pričinjava igra već samo kako bi došli do konačnog cilja (primjerice slaganje određenog oblika od kockica). Potrebno je djeci osvijestiti kako je i samo slaganje, koje ne mora uvijek rezultirati zadanim ciljem, zabavno. Isto tako, uvijek je važno dovršiti aktivnosti do kraja, ali istovremeno u tom procesu ne samo čekati kraj aktivnosti. Metoda pokušaja i pogrešaka najbolji je put za učenje.

5. Stjecanje radnih navika i razumijevanje

Što prije dijete stekne osnovne radne navike (pranje zubića, odijevanje, pospremanje svojih igračaka…) to će mu biti lakše i daljnje usvajanje težih i kompliciranijih navika kao što može biti svakodnevno učenje školskog gradiva. Isto tako, kada dijete dođe u fazu 'tisuću pitanja zašto', u tom trenutku je važno pokušati smisleno odgovoriti da dijete s razumijevanjem usvaja nove spoznaje. Odgovor 'zato' često je najbrži put, ali ne dovodi do ničega što bi moglo motivirati dijete da se dodatno zainteresira za ono što ga je zanimalo.