Kada je dijete spremno za prvi odlazak u kino? Roditelji koji su o svojim iskustvima pisali u našem forumu, većinom istiću da treba biti spremno na duže mirno sjedenje i praćenje radnje filma, većina ih se slaže da je važno da se ne boji mraka i glasnih zvukova, a neki smatraju i da je poželjno da može izdržati cijeli film bez odlaska u toalet. Godine u kojima djeca imaju te sposobnosti su različite, što potvrđuju i roditelji na Klokanici.

U kino s dvije ili tek sa sedam godina?

Među njima je mama ivanah23 imala najraniji pokušaj odlaska s djetetom u kino: "Prvi put smo bili u kinu prošle godine i gledali 'Zambeziju', divan crtić o ptičicama. Moj tada dvoipolgodišnji sin je izdržao pola crtića i tjerao nas doma i u igraonicu koja je bila ispred kina, jer mu je bila zanimljivija od samog crtića. Išli smo opet nedavno, sad kad ima tri godine i poveli i njegovu prijateljicu. Gledali su 'Čudovista sa sveučilišta' od početka do kraja u miru i papali kokice. Znači, u društvu je zanimljivije."

Čitateljica zodijak111 smatra da su djeca za kino spremna tek u školskoj dobi. "Njihova koncentracija je tad najjača i mogu mirno sjediti i pogledati film do kraja. Ne plaše se glasne glazbe i zvukova i razumiju tijek filma. Ja sam svog sina vodila u predškolskom uzrastu da gleda crtani 3D film s naočalama, ali on ih je cijelo vrijeme skidao jer su mu smetale i nije razumio da ih, ako želi uživati u efektima, mora imati na očima. Sad kad je stariji, kino je pravi doživljaj."

Tata korisničkog imena patriktoni ističe posve drugačije kriterije za procjenu spremnosti djeteta: "Iz osobnog iskustva kao otac smatram da su djeca spremna ići u kino kada počnu jesti kokice, jedino je bio problem u početku to što su, kad su ih pojeli, htjeli ići van iz kina."

Dobra procjena, a onda i priprema

Stručno mišljenje zatražili smo od filmske kritičarke Katarine Marić, koja sama ima dvoje djece, a radila je i kao recenzentica filmskog TV-programa, što je uključivalo određivanje kojoj je dobnoj skupini neki film namijenjen. Ona smatra da  se ni u čemu ne bi smjelo generalizirati i da je najvažnija roditeljeva individualna procjena o spremnosti djeteta, no da je neka optimalna donja granica četvrta je ili peta godina djetetova života.

"Pritom u obzir treba uzeti općelogičke činjenice poput eventualno nepovoljnog reagiranja djeteta na mračnost i bučnost kino-dvorane te na njenu veličinu i adekvatno tome, prepunjenost ili preispražnjenost iste. Jednako je važna duljina odabranog filma, budući da se na repertoaru mahom nude dugometražni crtići od 80-ak minuta, što bi ponekom djetetu moglo predstavljati izazov za sjedenje i koncentraciju te izazvati dosadu i zamor. Stoga bi možda dobro bilo za početak odabrati kakav polusatni ili čak i kraći festivalski naslov kratkog metra te na takav jednostavan i dostupan način provjeriti je li dijete sposobno adaptirati se na već ranije spomenute podražajne uvjete kakve kino nudi", savjetuje filmska kritičarka.  

 Mama lexita, čijoj se četverogodišnjoj kćer jako svidio prvi posjet kinu, ključnom smatra dobru pripremu: "Bitno je da dijete prije ulaska u dvoranu ode na WC, kako bismo svi uživali u filmu bez ometanja. Dijete treba pripremiti na to da ga čeka lijepo iskustvo, ogroman ekran i glasni zvukovi, da se ne prepadne."

Katarina Marić tome dodaje da je vrlo važno unaprijed, barem za prvi put, provjeriti sadržaj odabranog naslova, odnosno osluhnuti djetetov senzibilitet za potencijalno zastrašujuće i za dijete uznemirujuće elemente i likove kakvi se mogu pojaviti u priči, kako bi ih se moglo izbjeći i prvi kino-izlazak učiniti nezaboravnim pozitivnim iskustvom.

Kćer naše čitateljice korisničkog imena tinatar krenula je u kino s pet godina, a s devet je već pravi, iskusni filmofil: "Od svoje pete godine je fan kina i filmova.Nisu samo crtići u igri, ali oni su zakon. Već je od malih nogu filmofil. Sada s devet godina ne propuštamo tjedan da ne izabere što ćemo gledati. Prvi crtić bio je možda 'Sammy', a do danas nema tog crtića kojega nismo gledali. Sastavljamo i dnevnik unazad tri godine u kojem opisujemo filmove, lijepimo karte i ostavljamo utiske. Voli to i kaže da kod kuće nisu kokice i coca-cola tako dobri kao u kinu, zvuk joj je odličan, iako je upočetku bilo jako glasno, a veličina ekrana super. Da ne govorim koliko uživa u 3D filmovima."

Dječji 3D filmovi: da ili ne?

 Filmovi u 3D formatu posebno vesele i sina naše čitateljice Ary:
"Mislim da za dobro kino i dobar film (čitaj crtić jer u zadnjih devet godina gledam samo crtiće) nikad nije ni prerano ni prekasno. Klinac obožava ići u kino, pogotovo ako gledamo 3D, još uvijek je uvjeren da će ako sjednemo u prvi red idući puta uhvatiti stvari koje izlaze iz ekrana. Prvi puta u kinu smo bili kad je imao nepune četiri godine, bio je oduševljen i prvo što je pitao bilo je hoćemo li i za kod kuće kupiti tako veliki televizor."

Mama Amarilis ipak ima drugačije iskustvo i puno je suzdržanija kad je riječ o 3D filmovima: "Mislim da je sve ispod pet godina prerano, jer kad smo išli gledati crtić 'Ledeno doba 4', uši su i meni patile, a kamoli dječaku od tri i pol godine, stvarno je preglasno. A za 3D mislim da se treba pričekati još par godina, jer ti crtići dugo traju i djeca ne mogu tako dugo izdržati na projekciji, a 3D dosta zamara i može izazvati glavobolju."

Uključite se i vi u raspravu u forumu i podjelite svoje mišljenje o tome kada prvi put s djetetom u kino!