U današnje vrijeme veliki broj roditelja često od stručnjaka (učitelja, odgojitelja, psihologa, logopeda…) koji rade s njihovom djecom očekuju 'supermoći'.

Smatra se da logoped ima čaroban štapić koji preko noći ispravlja, briše i miče poteškoće kod njihove djece, neovisno o kojoj dijagnozi je riječ. Istovremeno, rijetki su oni roditelji (iako ih ima!) koji će se istinski potruditi i zajedno sa stručnjacima uhvatiti u koštac sa 'zmajem kojeg trebamo ukrotiti'.

Roditelji koji će biti redoviti, vježbati po uputama, motivirati dijete i biti mu podrška. Roditelji koji će shvatiti da osim krajnjeg cilja, dolascima vježbaju ustrajnost, podižu djetetovo samopouzdanje i vježbaju samostalnost. Još je uvijek sveprisutan sram i pretjerana težnja da svako dijete u svemu mora biti najuspješnije i savršeno. Dijete koje u isto vrijeme trenira mačevanje, nogomet i odbojku, svira violinu, gitaru i harfu, po mogućnosti uči kineski i francuski te ide na izviđače i robotiku.

I svaka čast svemu, ali često se u najboljoj namjeri sa svim ovim aktivnostima pretjera. Često se sve skupa, uključujući i odlazak logopedu kao jedna od odrađenih 'aktivnosti', svede upravo na to – odrađivanje aktivnosti.

Odrađivanje aktivnosti koje samo sebi postane i cilj i svrha, a na kraju dana nema nikakvog smisla jer dobijemo iscijeđeno i umorno dijete koje u ničemu od navedenog ne uživa. Umjesto da se naglasak stavi na stvarno osluškivanje želja i potreba djeteta te usmjeravanje i postavljanje prioriteta, a gdje bi se u tom slučaju rezultati sigurno vidjeli na svim poljima – od malo manje zabavnog odlaska logopedu do jedva čekanja, primjerice plesa, u kojem dijete stvarno uživa punim plućima.

Tako ćemo odgajati djecu koja, kada odrastu, ne samo da će postati i baviti se onim što žele nego će uistinu biti zadovoljni i ostvareni na najbolji mogući način.

A to je svakako najvažnija svrha i krajnji cilj – biti sretni kad odrastemo.

razvoj vještina Logopedinja: Djecu ne treba rano učiti čitati i pisati, ove vještine puno su važnije