Proveli ste rodiljni dopust sa svojom bebom i nakon što je navršila godinu dana, morate se vratiti na posao? Ako imate na raspolaganju pomoć baka i djedova, možda ni ne razmišljate o jaslicama, ali ako se vraćate na posao, a nitko drugi vam ne može svakodnevno čuvati dijete, vjerojatno su vam jaslice opcija. Jedna mama postavila je na našem forumu pitanje "Jesu li jaslice zaista nužno zlo?", a mama pod imenom sententia, koja očito smatra da jesu, podijelila je svoje brige: "Mi idemo u jaslice i muka mi je. Međutim curku nam nema tko čuvati, oni koji su mogli su zakazali, tako da smo osuđeni na jaslice. Ne sviđa mi se, tužna sam, muka mi je i mrzim sebe i sve oko sebe jer nemam izbora. Nikada dijete ne bih dala ni u jaslice ni u vrtić, ali eto… naravno da ti se u životu dogodi ono što najviše prezireš."

S njom se slaže i mama_lavica: "Mislim da jesu! Moje nije imao tko čuvati, pa sam dala otkaz i bila s njima dok mlađe dijete nije napunilo četiri godine. Nezamislivo mi je dati bebu u jaslice! Čak i tete same kažu da je to užas i nehumano. Velike grupe, malo teta. Ne volim ni vrtić, biram da je dijete više doma, ili u malom vrtiću".

Potaknuti raspravom u forumu, posjetili smo dječji vrtić u zagrebačkom naselju Malešnica gdje smo razgovarali s prof. pedagogije i fonetike Božicom Pintarić, koja radi i kao vanjski suradnik na kolegiju Integrirani jaslički kurikulum na Učiteljskom Fakultetu u Zagrebu.

"Jaslice su dopuna roditeljskoj skrbi-odgoju, ne zamjena. Kvaliteta življenja djeteta u jaslicama ovisi o više odrednica kao što su organizacija odgojno obrazovnog procesa; važno je da odgojne grupe imaju broj djece u skladu s pedagoškim standardima, a također je važno da dijete ne boravi predugo tijekom dana u jaslicama. Od posebne je važnosti kvaliteta interakcija djeteta s roditeljima prije i nakon boravka u jaslicama, opremljenost prostora – koliko je razvojno poticajna za dijete, kvaliteta socijalnih interakcija u relacijama odrasli-dijete, dijete-dijete", kaže Božica Pintarić i pokazuje fotodokumentaciju prostornog i materijalnog okruženja u jaslicama, djecu u različitim aktivnostima.

Djeca u jaslicama DV Malešnica igraju se, pomažu jedni drugima, grade zajedno, hodaju po stepenicama, spuštaju se niz tobogan, ali i istražuju razne predmete, kosine, tunele i materijale koji se nalaze u vrtiću.

Jaslice potiču razvojne mogućnosti djeteta

Pedagoginja ističe važnost poticajnog materijalnog okruženja za djetetovo istraživanje.

"Djeca intenzivno istražuju okolinu čim stanu na noge, dakako i ranije - svega onog što im je dostupno bez kretanja. Odrasli često imaju predrasude da malo dijete malo razumije i može, ali upravo u ranoj dobi se odvijaju veliki razvojni procesi, primjerice razvoj mozga – umrežavanje najintenzivnije je u u 2. i 3. godini, a kao i sve drugo, ako ga ne upotrebljavamo, neće se razviti. Dijete mora biti u stimulativnoj okolini, u okruženju u kojem mu je omogućeno puno kretanja i puno istraživanja rukama te povjerenje odraslog. Najvažnije je da ne zanemarujemo razvojne mogućnosti djeteta", kaže Božica Pintarić i opisuje na jednom primjeru:

"Djecu ove dobi jako zanima kretanje; vrsta, brzina. Polazeći od djetetova iskustva i njegova kretanja omogućujemo mu: kotrljanje niz brijeg u dvorištu, 'palačinkanje' na travnjaku u dekici, spuštanje niz tobogan, pripremamo kosine različitog nagiba (otvorene, zatvorene, glatke, hrapave...) po kojoj spuštaju loptice, autiće".

Važnost pokreta i istraživanja rukama

Kada smo ušli u prostorije starijih jasličara nakon popodnevnog spavanja, nekoliko mališana sjedilo je za stolom i jelo užinu, neki su još spavali, dvije djevojčice listale su slikovnicu, a ostala djeca igrala su se s igračkama ili su bila vani na igralištu.

Pedagoginja posebno naglašava važnost pokreta, jer u današnjem urbanom okruženju često nedostaje kretanja, koje je važno za razvoj govora, vida, sluha, emocionalne stabilnosti, komunikacije, percepcije svog tijela i prostora.

"S vježbama treba krenuti od prvog dana. Djetetu treba omogućiti puzanje, kretanje, ljuljanje, hodanje, uspinjanje, penjanje, jer sve to potiče razvoj mozga. U malim obiteljskim stanovima nema prostora za sve to vježbanje. U vrtiću/jaslicama potičemo i podržavamo razvoj prirodnih oblika kretanja, istraživanje rukama različitih materijala, tekstura. Koristimo dvorište, dvoranu za tjelesne aktivnosti, odnosno predvorje, senzorički kabinet i omogućujemo djetetu korištenje sveg pratećeg prostora uz boravak/boravke", objašnjava pedagoginja.

DV Malešnica ima status eko škole, a od iznimne je važnosti provođenje puno vremena na svježem zraku. "Djeca su vani u svim godišnjim dobima i u svim vremenskim uvjetima, naravno u adekvatnoj odjeći i obući. Nastojimo da su što više u travi, da sade cvijeće, ne gaze mrave, istražuju pijesak. Želimo da žive u skladu s biljnim i životinjskim svijetom, da osjete povezanost s prirodom", priča.

Stjecanje samopouzdanja za budućnost

"U prvoj godini života važno je razvijati privrženost. Dijete u 1. godini treba tu jednu blisku i stalnu osobu, majku, oca, skrbnika. Mozak se neće razviti ako nema emocionalne privrženosti, ljubavi, ali ako dijete krene u jaslice, još dvije nove osobe - odgajateljice, neće to narušiti", kaže i naglašava da je svaka interakcija s djetetom važna. Tako i prematanje pelena nije samo briga za higijenu i zdravlje djeteta. "Prematanje kao i uspavljivanje imaju i emocionalnu i socijalnu stranu. Koliko bliskosti dijete treba, toliko mu je dajemo", kaže.

Pedagoginja ističe i važnost procjene što je dijete sposobno učiniti samo, jer tako djetetu poručujemo da je vrijedno i sposobno, a tako ono stječe temeljno samopouzdanje i za budućnost.

Neke mame iz našeg foruma također smatraju da jaslice imaju i dobre strane. Tako je moomy napisala: "Sve ima svoje prednosti i mane. Moja mala je krenula u jaslice sa 2,5 godine. U početku je bilo teško, trebalo joj je dva mjeseca da prihvati. Sada joj je super i jako voli ići. Bila je dosta povučena prije jaslica, nije se znala izboriti za sebe. Tamo je stekla puno prijatelja te se sada itekako bori za ono što želi. Ja mislim da je djetetu puno bolje u jaslicama/vrtiću, sigurno bolje napreduje".

S njom se slaže i tinki: "Mislim da jaslice imaju i svoje prednosti i mane, svi kažu: Nemoj dati dijete u jaslice, bit će ti non stop bolesno, ja sam svoje dijete dala u vrtić s 3,5 godine, prvu zimu u vrtiću bili smo četiri mjeseca u komadu bolesni, drugu zimu isto. Mislim da što se tiče bolesti, bez obzira otišli s godinu, dvije ili tri u vrtić ili jaslice, svi moraju preboljeti prehlade, viroze i slično, ojačati imunitet. Isto tako mom djetetu bila je teška prilagodba na vrtić".

A baltazarka kaže: "Moja će ići u jaslice i nadam se da će sve biti dobro. Ne bih htjela da mi djecu čuvaju djed i baka jer znam da oni puno toga neće poštivati što mi kažemo, ne iz zlobe, nego jednostavno iz prevelike ljubavi (prvenstveno mislim da bi bila razmažena i da bi svašta jela). Mislim da će se u jaslicama dijete naučiti nekom redu, spavanje/obroci, naučit će dijeliti. No, svjesna sam i negativnih strana jaslica".

Što vi mislite, jesu li jaslice zaista nužno zlo? Napišite nam svoje stavove i iskustva u forumu u raspravi "Jesu li jaslice zaista nužno zlo?"!