Imam dječaka od 2 godine i 5 mjeseci koji još uvijek ne govori. Izgovara mama, tata, baba, ne, sok, ato (auto). To je otprilike to. Ne oponaša zvukove (npr. vau-vau, brrr). Koristi se još uvijek žargonom i to jako puno. Rijetko pokazuje prstom, slabo koristi gestu. Kad nešto želi svojom rukom uzima moju i dovodi me do onoga što treba. Veseo je, razigran i spretan dječak, sudjeluje u svemu i sve ga zanima. Nije sramežljiv, lako se uključuje u igru s vršnjacima, ne ide u vrtić. U dobi od 22 mjeseca obavljali smo redovite kontrole kod psihologa i neuropedijatra, budući da spada u neurorizičnu djecu. Psiholog je tada bio mišljenja da moramo obaviti dodatne kontrole jer ne govori. Bili smo i kod logopeda te obavili subjektivno i objektivno ispitivanje sluha. Uglavnom, sluh je uredan. Motorički je iznad očekivanja za dob. Psiholog nam je otklonio sumnje u neki od pervazivnih poremećaja, prema njemu je u širokim granicama očekivanja za dob i smatra da je emotivno nezreo i uporan u provođenju volje. Logoped je mogao zaključiti samo ono što sam zaključila i ja, a to je da ne govori. Redovito ga posjećujemo, uskoro trebamo ponovno posjetiti i psihologa. Uglavnom, zbunjena sam. Radimo s njim, igramo se, razgovaramo, ali napredak je minimalan. Stručnjaci uglavnom iskazuju zabrinutost dok mi mnogo roditelja pričaju o svojoj djeci koja također nisu govorila jako dugo. Ponekad se ne brinem uopće, a ponekad ludim od brige. 

Receptivni govor, a i ekspresivni govor zaista mogu imati određene varijacije u brzini razvoja. Najčešće je za to odgovorna genetska predispozicija za nešto kasniji razvoj govora ili više ili manje stimulativna okolina u kojoj dijete boravi. Općenito, djevojčice nešto ranije razviju ekspresivni govor. 

Vodič kroz razvoj govora od rođenja do početka škole

Vaš dječak ima uredan sluh, a pod kontrolama je logopeda i psihologa, što je dobro. Međutim, pojam neurorizičnosti je dosta širok i može označavati djecu koja su rođena prije vremena te zbog toga i njihovo sazrijevanje ide sporije, pa tako i govor. Međutim, postoje i djeca koja su rođena na vrijeme, ali je sam porod bio otežan ili perinatalno razdoblje rizično (infekcije, porođajna trauma, nasljedna bolest…), pa mozak djeteta može pretrpjeti određena oštećenja i zbog toga govor kao funkcija ima odstupanja. 

S obzirom na to da je navedena neurorizičnost i da je napredak djeteta ipak manji od očekivanog, bilo bi svakako dobro napraviti standardni EEG u spavanju, ponoviti svakako procjenu psihologa i napraviti i procjenu defektologa-rehabilitatora. Sa svim nalazima treba na kraju posjetiti i neuropedijatra, koji će tada odlučiti da li treba širiti dalje i neurološku obradu (MR mozga, neurogenetiku, metabolička obrada…..). Boravak od jeseni u kolektivu s vršnjacima bio bi poželjan jer bi govor svakako brže napredovao.

Umjesto da tepate, pričajte s djecom kao s odraslima

Vježbe za poticanje govora kod beba