Dječake se godinama obeshrabrivalo od igranja s lutkama i drugim igračkama koje su etiketirane kao igračke za 'curice', većinom iz straha kako će to utjecati na njihovu spolnu orijentaciju i normalan razvoj. Danas su drugačija vremena. Kako možemo očekivati od modernih očeva da se brinu i njeguju svoju djecu, a u isto vrijeme zabranjivati malim dječacima da se igraju s lutkama, kad kroz takvu igru vježbaju 'roditeljske vještine', isto kao i djevojčice? 

Igra je glavni način učenja

"Iako igra izgleda kao nešto banalno, radi se o biološkom nagonu koji se javlja kod sve djece urednog razvoja i predstavlja glavni način učenja i komunikacije djeteta", objašnjava psihologinja Sanja Ivanušević Grgas, praktičar terapije igrom. Istina je da je igra djevojčica smirenija i mirnija, a igra dječaka je praćena višom razinom energije i uključuje aktivne i fizičke igre. No mnoge djevojčice i dječaci žele se igrati svih igara ili preferiraju one "za drugi spol". Je li to dobro za njih i trebamo li im to dopustiti?

"Zabrana igre lutkama može imati negativne posljedice na cjelokupan razvoj: zakidanje za vrijedno iskustvo, stvaranje osjećaja nesigurnosti, loša slika o sebi. Ne utječe na spolnu orijentaciju djeteta, jer se ljudi rađaju kao pripadnici muškog i ženskog spola, te uče kako biti djevojčice i dječaci, a kasnije žene i muškarci", objašnjava Marina Kubinčan Gruičić, odgojiteljica mentorica u Dječjem vrtiću 'Iskrica' iz Zagreba. 

Djevojčice češće biraju 'igračke za dečke'

Psihologinja Sanja Ivanušević Grgas napominje da ukoliko djeci damo priliku da se igraju s čim žele, vidjet ćemo da će se djevojčice igrati kockama, autićima i super-junacima, a dječaci lutkama, kuhanja ručka i frizera. Korištenje raznolikih i drugom spolu namijenjenih igračaka nema veze s negativnom utjecajem na razvoj, već mu itekako doprinosi. 

"U vrtiću su igračke ponuđene po centrima za igru bez podjele na 'muške' i 'ženske', ali ih djeca svejedno tako doživljavaju i biraju prema svojim biološkim tendencijama. Većina dječaka ne igra se lutkama jer, kako sami kažu, to im je dosadno. Više vole superheroje. Mali broj dječaka koji se igraju lutkama  u centru obitelji  biraju uloge oca: nose, voze u kolicima, ljuljaju u naručju ili hrane lutke te govore da se tako igraju i sa starijim sestrama doma.  Djevojčice češće biraju igračke i 'aktivnosti suprotnog spola', kocke, vlakići, pruga, nogomet", naglašava odgojiteljica Marina Kubinčan Gruičić.

Zbog čega je dobro da se dječaci igraju lutkama? Kroz oblačenje lutka, razvija se fina motorika. Stvaranje priča s lutkama, pomaže razvoju govora, izražavanju osjećaja i rješavanja problema. Suradnja s drugom djecom u toj igri pridonosi razvoju socijalnih vještina i vještinama pregovaranja. "Dijete igru bira prema svojim afinitetima i trenutnom raspoloženju i  važno ga je u tome podržati, potaknuti  te igru obogatiti novim poticajima", objašnjava odgojiteljica Marina Kubinčan Gruičić.

Kontroliranje ili ograničavanje načina igre jednako je kao i da odrasloj osobi pokušamo "narediti" što da misli i govori. Svako dijete trebalo bi imati pravo zaroniti u svijet mašte i igrati se kako želi – pa bilo to djevojčice s akcijskim figurama, a dečki barbikama. 

Kako igra s lutkama utječe na razvoj dječaka?