Novo istraživanje američkog C.S. Mott Children’s Hospitala otkriva da taj tihi sukob između podrške i straha itekako utječe na način na koji se djeca danas igraju i na ono što iz igre uče.

Istraživanje provedeno među roditeljima djece od 1 do 5 godina pokazalo je da većina mališana (88%) svakodnevno trči, skače i penje. No, sve manje njih sudjeluje u maštovitoj igri (68%) ili u aktivnostima poput slaganja kockica (54%), koje potiču kreativnost, koncentraciju i rješavanje problema.

Zabrinjava i podatak da gotovo jedno od desetero djece na otvorenom igra samo jednom tjedno ili čak i rjeđe. Umjesto igre na zraku, mnogi roditelji priznaju da posežu za ekranima.

samostalna igra Ova mama ima dobar razlog zašto se ne igra sa svojom djecom na igralištu

Gotovo 80% roditelja predškolaraca i gotovo polovica roditelja mlađe djece dopušta djeci da igraju igre na mobitelu ili tabletu, najčešće dok su u autu ili obavljaju poslove. Stručnjaci, međutim, upozoravaju da digitalna zabava, iako praktična, ne može zamijeniti slobodnu, samostalnu igru – posebno onu na otvorenom.

Možda zvuči opasno, ali stručnjaci ističu da djeci treba dopustiti da se igraju aktivnosti koje im se čine “pomalo riskantnima” – poput penjanja, ljuljanja ili istraživanja nepoznatog. Takve igre razvijaju samopouzdanje, upornost i osjećaj kontrole.

Više od polovice roditelja u istraživanju (51%) smatra da je zdravo da djeca preuzimaju male rizike tijekom igre. No gotovo jednako toliko roditelja priznaje da ne može odoljeti potrebi da “pazi svaki njihov korak”.

Naravno, zaštitnički instinkt je prirodan, ali, kako ističu stručnjaci, ako dijete ne smije isprobavati granice, ne može ni naučiti vjerovati vlastitim sposobnostima. Ključ je u tome da budete blizu, ali ne previše: dostupni ako zatreba, ali dovoljno u pozadini da dijete samo otkrije što sve može.

Priroda je najbolja učionica

Igra na otvorenom ne gradi samo mišiće. Ona potiče i razvoj vida, pažnje, pa čak i emocionalne ravnoteže. Čak i kratki trenuci na zraku poput skupljanja lišća, trčanja po travi ili igranja u pijesku pomažu djeci da razviju maštu i povezanost s prirodom.

“Igra ne mora biti planirana ni skupa,” podsjećaju stručnjaci. “Najvažnije je da je vođena djetetovom znatiželjom, a ne našim uputama.”

Ako ste se danas već tri puta ulovili kako govorite “pazi!”, niste sami. No, možda je upravo puštanje ono što našoj djeci najviše treba.

Kad im dopustimo da se popnu malo više, pokušaju sami i nauče iz vlastitog iskustva, učimo ih nečemu važnijem od bilo koje lekcije da mogu vjerovati sebi.

iskreno Mama priznala: “Igranje s djetetom mi ponekad teško pada” i pokrenula je raspravu