'Dojila sam dijete do tri i pol godine iako su se svi zgražavali'

Thinkstock
Ljudi u mojoj okolini su bili zgroženi. Kako ga mogu dojiti nakon godinu dana? On, veliki klipan po noći se budi i cica? To me jako boljelo, ljudi oko mene, čak i moja bliža obitelj, koja je govorila da nisam normalna
Vidi originalni članak

U akciji Podijelite priču u siječnju pričamo o dojenju. Mama koja je željela ostati anonimna, poslala nam je svoju priču o produženom dojenju.

Saznajte sve o našoj akciji dijeljenja priča i pošaljite nam svoju priču!

Htjela bih pisati o dojenju, ali o dojenju nakon godine dana. Kako se bližio prvi rođendan, kroz glavu mi je stalno prolazilo - što ako junior odluči da više ne želi cicati? Na svu sreću, nije bilo naznaka tome. Bila sam tako sretna. Ljudi u mojoj okolini su bili zgroženi. Kako ga mogu dojiti nakon godinu dana? On, veliki klipan po noći se budi i cica? To me jako boljelo, ljudi oko mene, čak i moja bliža obitelj, koja je govorila da nisam normalna.

I stručnjaci su se zgražali!

Upisi u vrtić, u upitniku pitanje 'Do kada ste dojili dijete?' Medicinska sestra koja je to pročitala samo da mi u glavu nije skočila: "Još ga dojite?!"  Ako nije prihvatio tetu u vrtiću - kriva je cica, jer je previše vezan za mene, neće jesti - to je zato što ga dojite, i tako u nedogled. Kao da sam nešto krivo radila, zar dijete može biti previše vezano za majku? Pa ja sam ta koja ga voli najviše na svijetu.  

Moj dečkić je za drugi rođendan bio visok 1 metar i imao 20 kilograma. Od 6. mjeseca je uvijek bio veći od svojih vršnjaka, iako je rođen s 3500 grama i 50 centimetara. I tako smo moj stasali sinčić i ja sreli poznanicu koja radi kao medicinska sestra u Petrovoj, pogleda ga i kaže: "Kako je velik, prekrasan." Ja sva ponosna, nosom oblake dodirujem i kažem: "Još ga dojim", nadajući se kako ću od dotične dobiti riječi hvale s obzirom kojim se poslom bavi i gdje radi. Na moje čuđenje popljuvala me kao da svom djetetu radim najveće zlo, kako sam luda, gdje mi je pamet i tako dalje.

Od druge godine dojenje u privatnosti

Iako me nitko nikad nije vidio da dojim, čak je i moja sestra, majka troje (nedojene) djece, rekla kako joj je užasna pomisao da on tako veliki i ogroman cica.

Tako da smo za javnost prestali kad smo imali dvije godine. Zapravo smo dojili do tri i pol u svojoj privatnosti, ujutro i navečer, ponekad i po noći. "Mama molim te, samo jedan gutljaj, znaš da najviše volim naše ciconke." Pa tko bi ga odbio? 

Podijelite i vi svoju priču o dojenju!

Posjeti missMAMA