O uzrocima i posljedicama pretjerane roditeljske popustljivosti, razgovarali smo sa psihologinjom Dušankom Kosanović iz Familylaba, organizacije koju je osnovao Jesper Juul, danski obiteljski terapeut i autor popularnih knjiga o roditeljstvu.

"Razlozi za popustljivost mogu biti različiti, na primjer ideja roditelja da bi jasnim granicama mogli povrijediti dijete, kopiranje vlastitog roditeljskog modela, nedovoljno energije da ulaze u sukobe, strah da ne budu grubi prema djetetu i slično. Popustljivi roditelji su često popustljivi jer ne žele biti strogi ili zahtjevni kao što su bili njihovi roditelji, jer žele dati sve što sami nisu imali ili imaju romantičnu ideju roditeljstva u kojem je dijete 'apsolutno iznad svih', pa samim time i gospodar obitelji", objašnjava Dušanka Kosanović te naglašava kako je važno da postanemo svjesni da je način na koji odgajamo djecu naš izbor.

"Dakle, ako postavimo stvar tako da sebi kažemo – 'ok, ja biram biti popustljiv roditelj' – što je drugačije od 'ja sam popustljiv i tu ništa ne mogu'. To je važno iz razloga da kroz nekoliko godina takvog odgojnog stila odrasli ne okrive djecu zato što su razmažena, ništa neće raditi ili su nemogući. Budući da odrasli imaju moć u odnosu s djetetom, važno je da razumiju da ju oni biraju prakticirati tako da su popustljivi", dodaje.

Dijete uvijek surađuje

Kada je riječ o utjecaju takvog roditeljskog stila na djecu, psihologinja kaže da se u obiteljima u kojima su roditelji popustljivi i ne preuzimaju odgovornost, vrlo često može vidjeti da djeca postaju "tirani". No i u tom slučaju, ističe, djeca surađuju s roditeljima i na taj način zapravo zovu roditelje da preuzmu odgovornost koju izbjegavaju.

"Na primjer, često u današnje vrijeme vidimo majku koja radi tri posla od jutra do mraka i daje sve za svoju djecu ne vodeći računa o sebi. U obitelji ona je servis za potrebe djece i uopće ne poznaje svoje granice niti potrebe.

U takvoj situaciji djeca mogu postati nasilna prema majci, upravo iz razloga što se nikada nisu susreli s majčinim granicama. To znači da ne znaju što njihova majka želi i ne želi, što voli i što ne voli i na taj način nikad nije gradila autoritet koji bi djeca mogla doživjeti; djeca ne znaju tko je ona zapravo, osim što ispunjava njihove želje i zadovoljava potrebe", kaže Dušanka Kosanović te napominje da to ne znači da je ovakvo ponašanje djeteta u redu, već je to način kako do njega dolazi.

"Važno je od samih početaka zajedničkog života biti svjestan sebe, svojih potreba, granica te jasnim osobnim povratnim informacijama pokazati sebe – tko smo kao roditelji, kao partneri... Također i voditi računa o potrebama i granicama ljudi s kojima živimo.

Ovo je bitno iz najmanje dva razloga – roditelj može biti dobro sam sa sobom i u kontaktu sa sobom, te graditi osobni autoritet. Za djecu je to iznimno važno jer takav roditelj pruža s jedne strane sigurnost koju djeca trebaju, a s druge strane sjajan model kako voditi računa o sebi i biti u kontaktu s drugima“, poručuju iz Familylaba.