Kada promišljaju o vrtiću roditelji ga često, gotovo isključivo, poistovjećuju sa vršnjačkom socijalizacijom i ciljanim razvojim aktivnostima. No, treba imati na umu kako je u pravilu svaka situacija u vrtiću odgojna. Svakodnevne situacije i rituali od dolaska i pozdrava, ulaska u odgojnu skupinu, pripreme za obrok i objedovanje, osobna higijena i ponašanje prema vršnjacima i odraslima – sve su to situacije u kojima dijete uči i stječe iskustva. 

U vrtiću dijete pokušava, griješi i uspijeva

U vrtiću se svakodnevno nastoji djecu poticati na autonomnije, kompetentnije i solidarnije djelovanje u neposrednim životnim sitacijama u kojima se djeca uče snalaziti. Mi kao odrasli često očekujemo da se dijete jednostavno "zna ponašati", no što je dijete mlađe, naša uključenost je važnija. Ta uključenost nipošto ne treba uvijek biti izravna i verbalna, u vrtiću je ona često neizravna, jer samo djelomično djeca uče po modelu, ali prvenstveno ona stječu iskustva i uče čineći. Iz tog im se razloga u vrtiću nastoji omogućiti što neposrednije djelovanje u svakoj mogućoj situaciji. Roditelju vrtić može djelovati kao pomalo kaotično mjesto u kojem vlada nered, no to je mjesto u kojem se isprobava, pokušava, griješi i uspijeva.

Ne smijemo zaboraviti kako dijete u vrtiću provodi u pravilu pet dana u tjednu po deset sati što je jako puno te u tom smislu utjecaj odgojitelja, djece i aktivnosti na dječji razvoj i ponašanje nije nikako zanemariv. U tom je smislu partnerstvo obitelji i vrtića od iznimne važnosti pogotovo u smislu pokušaja, što je moguće većeg, ujednačavanja odgojnih postupaka. Naravno da su roditelji primarni odgajatelji svoga djeteta, te imaju pravo dijete odgajati u skladu sa svojim osobnim stavovima, no suglasje roditelja i odgojitelja uvelike može pospješiti razvoj djeteta.

Što je kvalitetno provedeno vrijeme?

Roditelji često osjećaju grižnju savjesti zbog nedostatka vremena koje su, zbog svakodnevnog opsega vlastitih obveza, u mogućnosti provesti s djetetom. No, treba imati na umu kako je kvaliteta vremena provedenog sa djetetom važnija od same kvanitete. Jednako kao što su situacije zajedničke igre, pričanja priča ili razgovora važne, odgojno na dijete djeluju, kao i u vrtiću, i sve druge situacije koje se javljaju u dinamici obiteljskog života, od jutarnjih i večernjih rituala, zajedničkih obroka, pospremanja, do odlaska u trgovinu. Pritom je važno razgovarati s djetetom i uključivati ga u te aktivnosti ovisno o dobi. 

Ovakav tip obiteljskih aktivnosti često se podcjenjuje u odnosu na situacije koje roditelji procjenjuju kao važne za dijete, no one su itekako značajne za djetetov razvoj, učenje i stjecanje iskustava. Kroz njih roditelji mogu poticati emocionalni razvoj, razvoj motorike, samostalnosti, osjetila i slično (primjerice kod pripreme kolača dijete razvija motoriku mijeseći dio tijesta, te istodobno razvija osjetila mirišeći i kušajući sastojke). Roditelji najčešće to i čine, a da ponekad ni sami toga nisu svjesni.  

Djeca vole 'teške' zadatke

Stvarnim uključivanjem djeteta u svakodnevne obiteljske obaveze, prilikom čega će se dijete osjećati važnim i kompetentnim, potencijalno se mogu izbjeći nepoželjna ponašanja. No svaki roditelj zna da recepta za odgoj nema, da je svako dijete jedinstveno te ono što u odgojnom smislu odgovara jednom, ne mora nužno odgovarati i drugom djetetu što je često vidljivo i unutar iste obitelji među braćom i sestrama.

Ipak, primjerice, prilikom odlaska u trgovinu, davanje djetetu neke njemu važne uloge poput čuvanja popisa za kupnju ili odabira voća može uvelike utjecati na sveukupnu dinamiku i atmosferu tog događaja. Jednako tako, u situacijama zajedničkih obroka, uključivanjem djeteta u pripremu jela na primjeren način, postavljanje stola i stvaranjem "atmosfere" moguće je izbjeći mnoge stresne situacije.

Više samostalnosti, manje stresa

Činjenica jest da su svi neprestano u žurbi, da su pod stresom, da su umorni, da je ponekad jednostavije nahraniti jednoipogodišnje dijete, nego nakon obroka čistiti nered. Sve je to razumljivo s obzirom na okolnosti u kojima se živi. No, koliko god se činilo da će, ukoliko obaveze izvršimo brzo ili sami, jer nam je tako jedostavnije, biti manje stresno, ponekad je upravo suprotno. Stvarnim uključivanjem djeteta stres bi se mogao smanjiti  jer će se dijete osjećati kao važan subjekt u toj situaciji, a samim time i roditelj će biti zadovoljniji jer će imati osjećaj da provodi više kvalitetnog vremena s djetetom. 

Istovremeno često se govori kako su roditelji prije imali puno više vremena za svoju djecu, no sama kvantiteta vremena provedenog s djetetom ne znači da je to vrijeme provedeno kvalitetno. Roditelj može cijeli dan provesti s djetetom kod kuće pospremajući, dok dijete gleda televiziju ili može odlazak u trgovinu iskoristiti za razgovor s djetetom te na taj način kvalitetno s njime provesti jedan sat.

U tom se smislu uključivanjem djeteta u sva obiteljska događanja otvara prostor u kojem se usputno, bez posebnog stresa i pritiska, te bez osjećaja grižnje savjesti može s djetetom kvalitetno provoditi vrijeme. Na koncu koristeći sve dnevne situacije u vrtiću, a potom i u obitelji kao odgojne, olakšavamo djetetu njegov razvoj i sazrijevanje, te snalaženje u okolini punoj svakodnevnih izazova.

Više o vrtiću i jaslicama potražite u specijalu "Vrijeme je za vrtić"!