Htjela bih s vama podijeliti svoju zabrinutost u vezi govora mog sina, koji ima 26 mjeseci ( rođen je u 36+0). Kad bih rekla da ne govori, lagala bih. On konstantno priča, ali ne znam na kojem jeziku. Ponekad kaže koju riječ koju razumijemo, tipa mama (tako zove i muža i mene iako je na početku tatu zvao kako treba, a sad je tata mama), daj, čita, ball... Uglavnom koristi kratke riječi. Zna imitirati životinje, ali uglavnom kad pjevamo Old MacDonald Farm, pjeva Twinkle Twinkle little star (s tim što malo guta neka slova), čak pjeva i Alphabet song do slova. Inače voli jako pjevati i svirati na instrumentima za bebe i kao promatrač sa strane, mislim da ima dobar sluh jer melodije oponaša poprilično dobro. Dječak je inače jako aktivan i njegov razvoj je po tablici razvoja odličan, ima cca 16 kg i visok je 93-4 cm. Motorika pokreta mu je jako dobra, čak sam i ponosna na njegove fizičke sposobnosti. Vrlo često kad ga zovem imenom ne reagira (veoma vješto me izignorira), znam da me čuo, ali se ne želi odazvati. Međutim, kad mu kažem da čitamo, odmah dotrči (jako voli knjige), ali opet tijekom čitanja neće ponavljati za mnom, nego mi priča na svom jeziku ili samo šuti i sluša. Mi ponekad mislimo da nije razlog možda sredina u kojoj živimo (živimo u inozemstvu gdje se on i rodio), gdje ima jako mnogo različitih jezika oko njega, ali ima i druge djece sa istim uvjetima, pa više pričaju od njega. Možda je samo tvrdoglavost u pitanju (inače je jako tvrdoglav). Oprostite na nepovezanim rečenicama, ali malo su me emocije vodile kroz pisanje.

Djeca koja žive u višejezičnim sredinama vrlo često kasnije progovaraju. Djetetu je potrebno definirati koji jezik mu je dominantan i na tom jeziku više komunicirati. Obzirom da ne znam u kojim omjerima i koje jezike dijete čuje, ne mogu vam sa sigurnošću reći radi li se o nekom poremećaju ili samo o razvojnom kašnjenju.

Djeca do 3 godine stvaraju bazu jezika i upravo u tom periodu, u njegovoj glavici se događa milijun promjena. S obzirom na dob i sredinu u kojoj se nalazi, ali i po vašem opisu djetetovog govora i cjelokupne motorike, pretpostavljam da se radi o normalnom kašnjenju. Djeca vrlo često sve mogu razumjeti i slušati, ali motorički još nisu sazreli za produkciju govora. To je još više izraženo kod djece u višejezičnoj sredini.

Svakako preporučujem logopedski i psihološki pregled kako bi se isključila mogućnost poremećaja socijalne komunikacije ili nekog drugog poremećaja. Svako dijete je individua za sebe i potrebno je osluškivati njegove potrebe i slijediti djetetove interese kroz koje će onda lakše usvajati nove pojmove i upoznavati svijet oko sebe.