Dijete često trepće? Znanstvenici otkrili zanimljivu povezanost s kognitivnim sposobnostima
Koliko često dijete spontano trepće moglo bi otkriti nešto o tome kako njegov mozak funkcionira. Znanstvenici su kod djece u dobi od tri do šest godina pronašli povezanost između češćeg spontanog treptanja i boljih rezultata na zadatku kojim se ispituje kognitivna fleksibilnost.
U istraživanju je sudjelovalo 113 djece iz Japana u dobi od tri do šest godina. Djeca su dobila klasičan zadatak razvrstavanja kartica, no pravila su se tijekom igre promijenila. Najprije su kartice trebala razvrstavati prema boji, a zatim prijeći na razvrstavanje prema obliku.
Takav zadatak pokazuje koliko se dijete uspješno može prebaciti s jednog načina razmišljanja na drugi, što je važan dio izvršnih funkcija, među kojima su i kontrola impulsa, planiranje i usmjeravanje pažnje.
Pratili su treptanje, ali i što se događa u mozgu
Dok su djeca rješavala zadatak, znanstvenici su običnim videokamerama pratili koliko često spontano trepću. Istodobno su pomoću funkcionalne bliske infracrvene spektroskopije (fNIRS) pratili aktivnost njihova mozga.
Riječ je o neinvazivnoj metodi koja pomoću bliskog infracrvenog svjetla prati promjene u razini kisika u krvi i tako omogućuje praćenje moždane aktivnosti.
Posebno ih je zanimao desni dorzolateralni prefrontalni korteks (dlPFC), područje mozga povezano s izvršnim funkcijama i sposobnošću prebacivanja između različitih pravila.
Pokazalo se da je upravo to područje bilo aktivnije tijekom zadatka u kojem su djeca morala promijeniti način razvrstavanja kartica.
Djeca koja su više treptala bila su uspješnija
Spontano treptanje događa se bez svjesne kontrole, a povezano je s neuromodulatornim sustavima u mozgu, uključujući signalizaciju dopamina. Učestalost spontanog treptanja (sEBR) koristi se kao pokazatelj povezan s dopaminom.
Znanstvenici su otkrili da se češće spontano treptanje pojavljuje u istom razdoblju u kojem je zabilježena veća aktivnost desnog dlPFC-a.
Djeca koja su češće treptala ujedno su bila uspješnija u zadatku razvrstavanja kartica. Ta je povezanost ostala vidljiva i kada su znanstvenici zasebno analizirali svaku dobnu skupinu, što upućuje na to da rezultat nije moguće objasniti samo činjenicom da starija djeca općenito imaju razvijenije kognitivne sposobnosti.
Neka djeca treptala su više od 20 puta u minuti
Učestalost treptanja raste između prve i pete godine života. Najmlađa djeca u istraživanju treptala su relativno rijetko i sličnom učestalošću, dok su među starijom djecom razlike bile izraženije.
Djeca koja su najbolje rješavala zadatak treptala su i više od 20 puta u minuti.
Kod starije djece koja su češće treptala i pokazala bolju kognitivnu fleksibilnost aktivnost desnog dlPFC-a bila je usmjerenija. To bi moglo upućivati na veću funkcionalnu specijalizaciju moždanih mreža važnih za određeni zadatak.
Znanstvenici pritom nisu pronašli istu povezanost s drugim dijelovima prefrontalnog korteksa.
Zašto je predškolska dob posebno zanimljiva?
Predškolske godine važno su razdoblje za razvoj izvršnih funkcija, sposobnosti koje djeci pomažu da kontroliraju impulse, slijede upute, zadrže pažnju i prilagode se promjenama.
Razlike u tim sposobnostima povezane su s kasnijim akademskim i socijalnim funkcioniranjem te zdravljem.
Upravo zato znanstvenicima je zanimljiva mogućnost da bi jednostavno praćenje spontanog treptanja jednog dana moglo pomoći u proučavanju razvoja dječjeg mozga. Za razliku od nekih drugih metoda, broj treptaja može se pratiti jednostavno, neinvazivno i uz male troškove, što je osobito praktično kod male djece kojoj snimanje mozga može biti neugodno ili teško.
No to ne znači da ćemo uskoro brojati koliko puta dijete trepne kako bismo procijenili njegove sposobnosti. Treptanje ne može zamijeniti snimanje mozga ni testiranje ponašanja. Zasad se na učestalost spontanog treptanja gleda kao na potencijalni pokazatelj koji tek treba dodatno istražiti, a ne kao na gotov alat za procjenu razvoja djeteta, piše NY Post.