Reproduktivno mentalno zdravlje je gotovo nepoznat termin u Hrvatskoj, ali istraživan i od velikog značaja u svijetu. Odnosi se na biopsihosocijalno zdravlje, razvoj i dobrobit tijekom svih razdoblja reproduktivne dobi žena, kao i njihove djece i partnera.

Osnovni cilj je prevencija, identificiranje, razumijevanje te tretman različitih emocionalnih i psiholoških izazova, kao i porodničkih i ginekoloških pitanja, od područja neplodnosti, preko trudnoće do menopauze. Kada govorimo o emocionalnim i psihološkim teškoćama onda mislimo na osjećaj nesigurnosti i izgubljenosti, zabrinutost, tugu, teškoće u partnerskim odnosima, teškoće roditeljstva, ali i psihološke teškoće uzrokovane ginekološkim problemima (menopauza, amenoreja i sl.). Ako problem sagledamo iz perspektive opstetričkih i ginekoloških teškoća, tu spadaju kronična bol zdjelice, gubitak trudnoće, perinatalni gubitak, neplodnost i slično, a svaki od navedenih problema sa sobom nosi brojne psihološke promjene. 

Provedena su brojna istraživanja na temu poslijeporođajne depresije, straha od poroda, post-traumatskog stresnog poremećaja nakon poroda te o komplikacijama u trudnoći i nakon poroda. Rezultati navedenih istraživanja su objavljeni u znanstvenim časopisima te prezentirani na domaćim i međunarodnim skupovima kako bi pokazali koliko je ovo područje značajno i za Hrvatsku.

Žene se već od studentskih dana boje poroda

Rezultati istraživanja na hrvatskoj populaciji žena su prilično šokirajući. Čak 20-35% žena tijekom trudnoće i nakon poroda iskazuju anksiozne simptome, 11% trudnica ima izraženi strah od poroda, 10% rodilja ima poslijeporođajnu depresiju, a 2% ima simptome PTSP-a nakon poroda. S obzirom da je u Hrvatskoj broj porođaja oko 40 000 godišnje, to bi značilo da 12 000 – 15 000 žena svake godine ima neke psihološke teškoće u peripartalnom periodu. Isto tako, strah od poroda se javlja već u ranijoj dobi te je prisutan kod oko 25% studentica, što je pokazatelj da se puno ranije treba krenuti s edukacijom žena. 

Mogućnost psihološke podrške u Hrvatskoj imaju one žene koje imaju određena psihopatološka odstupanja, ali isključivo na psihijatrijskim odjelima. S obzirom da taj  uzorak čini manje od 1% perinatalne populacije, može se zaključiti da ostatak žena i njihovih partnera nema mogućnost specifične psihološke podrške i mjesto gdje od stručnih osoba mogu potražiti pomoć, razgovarati o svojim problemima ili jednostavno razgovarati o emocionalnim promjenama koje im se javljaju. 

Radionice i savjetovanja

U skladu s time, u Centru za reproduktivno mentalno zdravlje osmišljeni su ciklusi radionica za trudnice, roditelje i parove u postupku medicinski pomogute oplodnje, kao i individualna savjetovanja. Također, puno pažnje pridajemo i edukaciji stručnjaka koji rade s navedenom populacijom pa su u planu seminari za liječnike, medicinske sestre, primalje, patronažne sestre, psihologe i druge stručnjake. Smatramo da zdravstveno osoblje (ali i nezdravstveno osoblje koje radi s navedenom populacijom) je ono koje bi trebalo znati na vrijeme prepoznati da je riječ o nekom problemu te uputiti ženu dalje na obradu. Isto tako, planiramo edukaciju za patronažnu službu koja u razdoblju babinja, jedina uz obitelj žene, ima priliku pobliže vidjeti kako žena funkcionira u novoj situaciji, kakvo je novonastalo obiteljsko okruženje, odvija li se adekvatna prilagodba, javljaju li se neke teškoće koje prate razdoblje babinja i slično. Ako se neka teškoća javi, tada bi bilo dobro uputiti ženu dalje u tretman.  

Detaljnije informacije o temama radionica možete pronaći na web stranici www.centarzareproduktivnomentalnozdravlje.hr