Naša čitateljica 20-godišnja Božena Vlahek, mama tromjesečne Gabrijele, poslala nam je priču s poroda, koji se dogodio na podu WC-a u bolnici.

Otišla sam u bolnicu s jakim bolovima

Mislila sam da je to još jedan običan dan kao i svaki drugi, ali točno je mjesec dana prije termina. Bila sam naručena na CT i bris u bolnici Bračak u Zaboku. Probudila sam se ujutro s nekim bolovima, ignorirala sam ih, bili su slabi, a pošto mi je to bila prva trudnoća nisam ni pomislila da bi to mogli biti trudovi. Otišla sam na CT i slušala otkucaje srca svog malog anđela. Boljelo me malo jače, ali bolovi su bili kratki, oko pola minute. Nisu mi rekli ništa osim da pričekam dok će me zvati za bris. Dok sam čekala da me zovu razmišljala sam da li da uopće zovem muža jer bi ga zabrinula, a ipak radi teški fizički posao na visini, pa ako bi se uzrujao mogao bi pasti. Kroz glavu mi je prolazilo da je još daleko od termina, znači nešto nije u redu s bebom i već mi idu suze kad čujem svoje prezime: "Vlahek"!

Sva nervozna ulazim, pogledam svekrvu, a ona se nasmije kao da mi želi reći da će sve biti u redu. Dok sam se svlačila samo sam mislila na muža, kako mi fali dok je na terenu dok smo kilometrima udaljeni. Fali mi njegov osmijeh i zagrljaj koji mi uvijek daju sigurnost. Uzela je bris i rekla da odnesem na mikrobiološki u Zaboku. Odnijela sam, stigla doma i bolovi su počeli još jače, nisam mogla ni stajati, sjediti, ležati niti hodati. Morala sam opet do muževog djeda jer jedino on ima auto, odvezao me ginekologu koja mi je rekla da idem u bolnicu i da se odmaram, a otkrila mi je i krvarenje; zapravo mi je puknuo čep! Došla sam opet u bolnicu, bolovi su postali jači. Druga me doktorica pregledala i bila sam otvorena četiri prsta. CT koji se nalazi u predrađaoni je pokazivao da još nisam za porod kao i još nekim ženama. Smjestili su me u odjel za trudnice koje čuvaju trudnoću.

Nisu obraćali pažnju na moje žaljenje

Dok me boljelo nisam mogla ni ležati ni sjediti nego sam šetala do WC-a i nazad. Zvala sam muža, sestre, mamu i svekrvu govoreći im kako me boli, ali nisam smjela, samo sam ih u brigu stavila. Nisam više mogla izdržati pa sam otišla do medicinskih sestara i doktorica i rekla da me boli no oni nisu marili, rekli su mi da CT nije pokazivao nikakve trudove, da odem u sobu i

dođem ako bolovi postanu jači. Uopće nisu obraćali pažnju na moje bolove i žaljenje.

Bolovi su bili jači, ali i dalje su govorili da pričekam. Ne znam zašto, ali mama mi je bila u glavi, mislila sam na nju. Hvala ti što si mi mama i ti si se sigurno namučila da me doneseš na ovaj svijet prije 20 godina. Kao i za moje dvije sestre i brata. Dok sam imala trudove poslušala sam savjet mojih sestara da duboko dišem i disala sam i stvarno mi je bilo nekako podnošljivije. Obje moje seke su mi rekle da ću još danas roditi i mislila sam da me tješe. Otišla sam do med. sestre i doktorice i rekla sam im da zahtijevam pregled i CT. Rekle su: "Nema potrebe za pregled, a za CT ćemo doći po vas u sobu, gospođo Vlahek".

CT pokazivao da nema trudova

I opet je CT pokazivao da nemam trudova, a bol me razdire. Kad sam se vratila vidjela sam puno propuštenih poziva i poruka. Muž me zvao 10 puta, i sestra, i svekrva me zvala, a prijateljica mi piše da će sve biti u redu, da ne brinem. Najbolja prijateljica Kristina cijelo je vrijeme bila uz mene, hvala joj, najbolja je, ne znam kako bih bez nje. Muž je telefonski čuo par trudova i ohrabrivao me kako bi sad najviše htio da je uz mene. Tražila sam da bih išla u Zagreb, tamo bi nešto više napravili, rekli su mi: "Možemo vas otpustiti pa vi idite u koju hoćete bolnicu", ali nažalost nisam imala prijevoza.

Bolovi su postali nepodnošljivi, otišla sam sama na WC i duboko disala za svaki trud. Nisam se više mogla dići, a znoj je punom brzinom curio iz mene, a svako malo morala sam obavljati malu nuždu. Počela sam biti sve glasnija. Počela sam tiskati sama na WC-u jer mi nisu vjerovali da imam trudove. Bojala sam se i sve sam bila slabija. Tiskala sam sve jače i jače, a u glavi mi je bio muž Goran. Njegove riječi: "Izdrži za našu bebu, volim te!"

Zadnjim snagama puna znoja stisnula sam zeleni gumb koji zove u pomoć med.sestre i osjetila nešto čudno što je odjednom prsnulo. Ušla je med. sestra i pitala me što je bilo. "Boli me strašno, ne mogu se dići, ni obući", odgovorila sam zadnjim snagama. "A jel ti puknuo vodenjak?", nastavila je s pitanjima. Već polako ljutita odbrusila sam joj da ne znam jer mi je ovo prva trudnoća. Tada je otišla po doktore.

Porađaj na podu u WC-u

Nekako sam ustala i počeo je neopisivo jaki trud, bolio je kao svi ovi zajedno i osjetila sam kao da nešto izlazi. To je bila glavica moga anđelića. Med. sestra uletjela je u pravi i zadnji čas i pomogla mi da legnem na pod WC-a. Došla je babica i stisnula mi malo trbuh i moje sve bilo je već vani. Čula sam plač svoga anđela i bilo mi je lakše. Zaplašeno sam upitala je li sve u redu s njom. "Je, sve je u redu", nasmijao se doktor.

'Četvrto dijete rodila sam u kupaonici'

Kada su mi dali skroz nakratko moga anđela zaboravila sam svu bol i patnju. U velikom olakšanju ležala sam u vlastitoj plodnoj vodi. Odvezli su me u rađaonu gdje sam slušala kako jedna žena rađa i pomislila sam da je njoj lakše kad su svi oko nje i u krevetu je, a ne na podu. Ja sam rodila curicu, a ona dečkica. 

Gabrijela se rodila dužine 45 cm i težine 2350 grama. Bog je bio uz mene i moga andelčića. Prije par dana naš mali andelčić napunio je tri mjeseca i teška je 5320 i visoka 57 cm i samo se smije! Hvala Goranu: što si mi napravio ovu najljepšu princezu, što me voliš i pružaš sigurnost i što si mi promijenio život! Hvala sestrama Dragici i Marijani što su uvijek bile uz mene! Hvala mami: što si mi dala život, odgojila, naučila svemu! Hvala svekrvi; što si rodila čovjeka koji mi je sve na svijetu, kojeg volim najviše i što si mi davala savjete kad sam trebala. Hvala Kristini: mojoj najboljoj prijateljici koja me ni jednom nije razočarala i koja je uvijek tu uz mene!

 

Kako svaka mama ovog vikenda može uštedjeti novac?