U sklopu akcije dijeljenja priča na Klokanici, ovaj mjesec pozivamo vas da podijelite svoju priču s porođaja. Rođenje djeteta mijenja nas i cijeli naš svijet, a sam porod jedno je od najintenzivnijih iskustava u životu žene. No svaka žena je drugačija, pa tako i svaki porođaj.

Podijelite svoje iskustvo s poroda! Pošaljite nam priču, a objavljene priče nagrađujemo

Bojala sam se neljubaznosti liječnika i primalja

Naša čitateljica EmiLija, koja je željela ostati anonimna, poslala nam je svoje pozitivno iskustvo s poroda u Njemačkoj i dobila je poklon paket Superfoods.

Rodila sam u Njemačkoj, prije osam mjeseci. Za vrijeme trudnoće često sam svojim prijateljima govorila kako se najviše bojim poroda zbog neljubaznosti liječnika te primalja, a oni nisu mogli vjerovati  u priče koje sam im pričala o tome što se događa u hrvatskim bolnicama, rodilištima. U one priče koje imaju sve žene koje su rađale ne samo na prostoru Hrvatske već i Bosne i Hercegovine, Srbije... 

Sestrična moga muža koja živi cijeli život u Njemačkoj mi je objašnjavala da se nitko ne smije neugodno ponašati prema meni i da je liječnicima te primaljama u cilju da ženama porod bude lijepo iskustvo i da imam pravo na puno stvari koje se u Hrvatskoj drže kao strogo "Ne". Također, svako negativno iskustvo od strane osoblja koje žena ponese iz bolnice je sramota za bolnicu.

'Odaberite rodilište u kojem će se poštivati vaše želje'

Detaljno želim opisati svoju priču iz razloga da probudim svijest u ženama i jednom se možda izgubi to strahopoštovanje prema doktorima i STRAH ako želiš nešto pitati.

Htjela sam izbjeći epiziotomiju i pucanje

Kad sam ostala trudna, kao prvorotkinji bilo mi je jako važno da izbjegnem epiziotomiju i bilo kakvo pucanje, šivanje i slično. Slušajući svjedočanstva brojnih žena koje to opisuju kao strašno iskustvo zbog pogreške liječnika, došla sam na pregled hrvatskom doktoru u Frankfurt i rekla mu: "Molim Vas, možete li mi reći da li mogu išta napraviti da bi izbjegla epiziotomiju?", na šta mi je on odgovorio mrtvo hladno: "Možete! Kada dođete u bolnicu recite da ne želite da vas režu!"

Ništa mi nije bilo jasno pa sam pitala - ok, ali onda ću popucati i biti će još gore? A on mi je rekao, ne, to se ne smije dogoditi, samo dođite u bolnicu nekoliko tjedana pred porod i recite da ne želite da vas režu i oni će se potruditi da do toga ne dođe! Tako je i bilo!

Je li urez međice na porodu stvarno potreban?

Nekoliko tjedana pred porod dobila sam uputnicu od ginekologa za obilazak bolnice u kojoj ću roditi. Tamo sam riješila sve formalnosti, od imena i prezimena djeteta, naših podataka, do biranja načina porođaja, želim li dati vitamin K djetetu kad se rodi, želim li hranu u sobu ili ću ići u kantinu itd. Izabrala sam porod u vodi jer mi je njemački ginekolog rekao da je najbolji način da izbjegnem epiziotomiju - porod u vodi.

Porod u vodi olakšava trudove

Donijeli su mi ručak dok sam sjedila u kadi

Oko 1 sat poslije ponoći, u 38. tjednu mi je pukao vodenjak. Došli smo u bolnicu gdje su mi odmah nudili epiduralnu koju sam odbila, trudovi su postajali jači i češći te sam mislila da će sve biti brzo gotovo. Međutim sljedećih 19 sati sam se zadržala u trudovima. Nekoliko sati sam ležala u sobi, malo sam bila u kadi, pa opet u sobi, pa u šetnji... Za vrijeme sjedenja u kadi sestre su mi donijele ručak. Od juhe do deserta - sve u kadu!

U bolnici na svakom dijelu zida stoje boce s vodom, mineralnom i običnom te si rodilje i njihovi pratitelji neograničenu uzimaju. Pitali su me želim li da mužu krevet donesu u rađaonu ako je umoran, a muž mi je, u zadnje sate poroda najviše pomagao tako da me nalijevao vodom bezgranično. To govorim jer znam koliko se žena žalilo da im nisu dali piti dok god ne rode.

Babica je naslonila glavu na moju kosu

Zadnja dva sata sam tražila epiduralnu analgeziju jer sam se bojala da neću izdržati porod. Došla je anesteziologinja, sjela sam na krevet, a babica (starija žena) me zagrlila s druge strane, dragajući me po kosi te je potpuno naslonila lice na moju kosu (NAKON 17 SATI TRUDOVA), što vjerujem da joj nije bilo u opisu radnog mjesta, ali mi je, onako izmučenoj jako pomoglo.

Kada je moja curica konačno bila pred izlaskom na svijet, doktorica i primalja su sjedile na krevetu, mirno čavrljale, svi smo se smijali dok beba nije izašla BEZ EPIZIOTOMIJE. Toliko su bile sretne da su poljubile i bebu i mene, mužu čestitale i pljeskale od sreće. Iako im je smjena završila prije sat vremena ostale su uz mene. 

Nakon toga je primalja došla do nas, fotografirala bebu i mene te nam poklonila knjigu radosnicu u kojoj je ispunila prve podatke o bebi te odmah zalijepila našu sliku. Kada sam poslije poroda s bebom ušla u sobu koju sam dijelila s još jednom ženom (mogla sam birati hoću li biti sama ili s nekim), pokraj kreveta me je čekala VEČERA te voće i nekoliko boca s vodom. Odmah su došle sestre koje su mi pojasnile dojenje i pomogle oko toga. 

U sobi je bilo sve što treba ženi nakon poroda

U sobi je bio ormarić za presvlačenje djeteta s ladicama u kojima su se nalazile pelene, vlažne maramice, kreme za bebe, bademovo ulje i nekoliko vrsta bodija i gega te vreća za spavanje (čistih). U kupaonici su bili ulošci, jednokratne gaćice i sve ostalo što bi moglo trebati ženi poslije poroda. Sve što trebaš ponijeti u bolnicu je ono što ćeš obući poslije poroda i robicu za izlazak iz bolnice. U sobe gdje su majke i bebe u bilo koje doba dana dolaze bližnji, prijatelji i obitelj bez ograničenja, a praksa pokazivanja djeteta kroz staklo je kod njih prestala još prije skoro 30 godina!

'U Nizozemskoj sam se na porodu osjećala kao kraljica'

Iako sam gotovo 19 sati bila u trudovima ponijela sam lijepa sjećanja na porod! Pamtim izmučeno, ali nasmijano lice babice, kao i dvije njene kolegice koje sam dočekala u svom boravku tamo. Što god sam pitanja dobila sam odgovor na engleskom jeziku. Nitko mi nije rekao da ne smijem piti ili jesti ili da nešto moram, nitko me nije uvrijedio i ponijela sam samo prijateljske zagrljaje suosjećanja.

Nadam se da će i hrvatske bolnice jednom postati prijatelji majke i djece!

Akciju dijeljenja priča od 1. do 29. ožujka podržava Encian i autori četiri objavljenih priča dobit će Superfoods pakete.

Podijelite svoje iskustvo s poroda! Pošaljite nam priču, a objavljene priče nagrađujemo