Riječ doula na grčkom jeziku znači robinja, a danas je to naziv za ženu koja pruža emocionalnu i praktičnu podršku rodilji prije, tijekom i nakon poroda. Za to ne treba biti posebno školovana, ali se očekuje da je i sama majka i da je dobro informirana o svemu što se događa tijekom poroda. O tome kako je postala doula, kako točno pomaže rodiljama i koja su joj najljepša, a koja najteža iskustva s poroda, razgovarali smo s Brankom Mrzić Jagatić, koja već četiri godine radi kao doula, a sama je majka dviju djevojčica od šest i devet godina.

"Nisam prošla nikakvu formalnu naobrazbu za doulu jer ona nije nužna za volontersko bavljenje ovim poslom. Pa ipak, dosta sam uložila u znanje i još uvijek učim. Prisustvovala sam radionicama i gostovanjima stranih predavača i edukatora o prirodnim porodima, pročitala sam obilje literature, pogledala dosta filmova o porodima. Uostalom, rodila sam dva puta i doživjela dva potpuno različita iskustva, tako da znam kakav je blagoslov uz sebe cijelo vrijeme imati poznatu osobu od povjerenja. Također učim iz iskustva, kojeg sada već imam dovoljno nakon nekoliko godina prisustvovanja porodima", kaže doula Branka.

'Moja dva poroda promijenila su me kao osobu' 

Otkrila nam je kako ju je na bavljenje ovim poslom potaknulo snažno iskustvo njezinog drugog poroda prije šest godina, na kojem je uz nju bila prijateljica doula: 

"Prvu kćer rodila sam hitnim carskim rezom, iako sam se pripremala za prirodan porod, i još nisam prežalila što tada nisam imala uz sebe odgovarajuću podršku i informacije kojima danas raspolažem. Nakon poroda smo moja kćer i ja bile odvojene gotovo tri dana. I to bez razloga, što sam shvatila puno, puno kasnije.

Cijeli moj prvi porod dao mi je snage da konce svog drugog poroda držim čvrsto u svojim rukama. Barem dok porod nije započeo, a onda sam pustila prirodu da radi svoje kao što je radila od pamtivijeka. Doula je bila presudna kada sam stigla u rodilište, jer me štitila od intervencija i lijekova koje nisam nikako htjela. Srećom, uz nas su bile primalje koje su nas podržale. Oba moja poroda su me zauvijek promijenila kao ženu i kao osobu, ali drugi porod mi je dao neizmjerno puno snage."

Upravo ju njezine dvije kćeri, ističe Branka, svakodnevno motiviraju da se bavi ovim poslom, koji uključuje razgovore sa ženama tijekom trudnoće o njihovim željama i strahovima i pomoć da nađu odgovore na sva pitanja koja imaju o trudnoći i porodu. Na porodu je, kaže, najsretnija kad ne mora raditi ništa, nego samo čekati po strani.

Neugodna iskustva s bolničkih poroda

"Na žalost, u bolnicama se to ne događa jer osoblje često nudi intervencije i lijekove. Ako žena želi prirodan porod, onda nastojim objasniti osoblju kakve želje žena ima i paziti da ih poštuju. Dodajem ženi vode, služim joj kao oslonac u trudu, i prema potrebi olakšavam trudove masirajući joj leđa", priča Branka. Ugodno joj je, kaže, svako iskustvo poroda gdje se poštuju želje rodilje.

"Kada žena rađa u okruženju gdje se osjeća sigurno i zaštićeno, svjesna toga da se poštuje njezin izbor, porod je čudesan i najljepše životno iskustvo. Ovakvi su gotovo svi kućni porodi. Na žalost, u bolničkim uvjetima nije uvijek tako i ima i neugodnih iskustava kada, na primjer, osoblje želi ubrzati porod ili ga kontrolirati, iako niti dijete niti žena nisu ugroženi. Takve situacije u kojima se ne poštuju želje rodilje ostavljaju okus poniženja i gorčine", priznaje.

Podijelila je s nama i kako ju svaki porod na kojem prisustvuje vraća u samu bit života i podsjeća na to što naš zemaljski život čini posebnim, a vjeruje i da se nakon svakog poroda vraća svojoj djeci kao još bolja majka.