"Postoji nekoliko razloga zbog kojih se izvodi kiretaža, odnosno vakuumska aspiracija sadržaja iz maternice. Zbog odstranjenja propale trudnoće u slučaju poremećenog razvoja fetusa (tzv. Missed ab – zadržani pobačaj) ili poslije spontanog pobačaja, zatim zbog odstranjenja tkiva iz maternice koje može biti promijenjeno zbog upale, hormonskih poremećaja ili tumorskih stanica, a izvodi se i zbog namjernog prekida trudnoće", kaže dr. med. Petra Podobnik Brlečić, spec. ginekologije i opstetricije.

Naša čitateljica tena22 u 9. tjednu trudnoće saznala je da je njenoj bebi prestalo kucati srce i bila je upućena na ovaj zahvat. Na forumu je otvorila raspravu o kiretaži u kojoj je htjela čuti iskustva drugih žena.

"Bila sam na kiretaži pod općom anestezijom i ako nisi još bila preporučujem ti da tražiš opću anesteziju jer se navodno tako kiretaža lakše podnese. Ja sam došla u bolnicu, stavili su me u neku salu, uspavali i probudila sam se u sobi. Zapravo samog zahvata nisam bila svjesna pa mi je toliko bilo lakše. U bolnici sam bila dva sata nakon zahvata i pustili su me doma s antibiotikom i tabletama za stezanje maternice. Doma sam ležala dva tjedna i vratila se nakon toga na posao. Prva tri dana sam krvarila, kao kod malo jače menstruacije, a nakon toga svaki dan sve manje. Ukupno sam krvarila 10 dana. Dva tjedna nakon kiretaže išla sam na kontrolni ultrazvuk", odgovorila joj je TanjaM koja je sada trudna, a nakon postupka, ona i partner su čekali tri mjeseca prije nego što su ponovno počeli raditi na bebi.

"Što se tiče psihičkog oporavka ne znam što da ti kažem. Ja sam bila luda... nisam mogla vidjeti bebe i trudnice i stalno sam se pitala zašto baš ja. Zapravo sam se oporavila tek kada sam opet ostala trudna i kada je prošlo kritičnih 12 tjedana. I danas me prije svake kontrole strah hoće li sve biti ok. To je sve normalno. Treba gledati naprijed i nadati se najboljem", također je napisala.

Postupak pod anestezijom

Ginekologinju Petru Podobnik zatražili smo da nam objasni kako izgleda kiretaža i je li bolna.

"Izvodi se najčešće na način vakuumske aspiracije, što je poštednije od klasične kiretaže, jer se cjevčicom doslovce aspirira sadržaj materišta. Sadržaj se uvijek mora poslati na patohistološku analizu zbog konačne dijagnoze. U većini slučajeva se zahvat radi u kratkotrajnoj općoj intravenoznoj anesteziji te je time potpuno bezbolan za pacijenticu. U slučaju da se radi u lokalnoj analgeziji (najčešće zbog nedostupnosti opće anestezije u nekim ustanovama) zahvat je ipak razmjerno bolan i neugodan", rekla je.

Ginekologinja objašnjava da je nakon zahvata potrebno preventivno uzimati antibiotik i lijekove protiv bolova koji su dozvoljeni i tijekom dojenja, a osim srednje obilnog krvarenja i laganih bolova uobičajeno nema težih tegoba. 

"Ukoliko se zahvat radi u općoj anesteziji, taj dan je potrebno mirovanje i nije dozvoljeno upravljati vozilom 24 sata nakon anestezije, a sljedeći dan je već moguće vraćanje svakodnevnim aktivnostima uz ograničenje težih fizičkih aktivnosti sljedeća dva tjedna do prve kontrole nakon zahvata", napominje.

Dulji psihički oporavak

Miss_Miu se uključila u raspravu i podijelila svoje tužno iskustvo:

"Završila sam u bolnici s laganim krvarenjem u 20. tjednu trudnoće, na putu prema bolnici osjetila sam pokrete svoje curice, a kada sam stigla u bolnicu, kada su obavili ginekološki pregled i napravili test na plodnu vodu, plodna voda mi je curila. I deset minuta poslije na ultrazvuku bebino srce nije kucalo. Bio je to šok, još pola sata prije me je boksala. Doktor mi je rekao da će mi ujutro dati drip za trudove i da ćemo to tako izvesti. No, na kraju nije bilo izvedeno prirodnim putem, već pomoću anestezije i kiretaže", napisala je i spomenula lijekove koje je morala koristiti nakon zahvata.

"Kad sam se probudila na intenzivnoj, jaukala sam od bolova, s pitanjem zašto baš ja?! Sestra mi je objasnila da me to tako boli zbog injekcije koju sam dobila zbog skupljanja maternice u prvobitno stanje. Tu sam dobila samo injekciju protiv bolova, i to je sve što sam dobila protiv bolova. Od drugog dana ne krvarim, jučer su me pustili kući s uputom da moram mirovati, s antibiotikom Hiramicin koji pijem svakih 12 sati, a dobila sam i Bromergon za dojke od 2,5 mg koji moram piti 15 dana. Ne smijem ni jednu zaboraviti popiti, da mi ne bi krenulo mlijeko jer je kiretaža napravljena u 5. mjesecu trudnoće!".

I kod spontanog pobačaja potrebno je javiti se liječniku

"U slučaju propale trudnoće - najčešće kad se plod uopće ne razvije ili se prestane razvijati, tj. prestane kucati srce nakon određenog tjedna trudnoće - potrebno je svakako se javiti liječniku jer je mala vjerojatnost da će tijelo u potpunosti izbaciti čitav sadržaj maternice spontano", upozorava ginekologinja.

"Ako zaostali produkti trudnoće predugo ostanu u tijelu, mogu poremetiti koagulaciju i uzrokovati upalu. Zato se svakako preporučuje odstraniti ih u zadanom vremenu, unutar tjedan dana od otkrića manje propale trudnoće, a ukoliko je trudnoća veća od 12 tjedana, što prije ili odmah. Najčešće se samo kod jako malih spontanih pobačaja potpuno evakuira cijeli sadržaj iz maternice, dok je kod ostalih, i u slučaju spontanog početka pobačaja, većinom na kraju potrebna instrumentalna evakuacija, to jest vakuumska aspiracija ili kiretaža", kaže i dodaje da ako se ne odstrane svi ostaci tkiva (posteljice), mogu uzrokovati jaku upalu ili krvarenje.

Naša čitateljica Andydea na forumu je pak podijelila svoja dva iskustva s gubitkom trudnoće.

"Davne 2004. godine izgubila sam bebu u 9. tjednu i kiretirana sam. Ne želim se toga ni prisjećati, bilo je grozno i oporavak je dugo trajao. Iskreno zbog spleta okolnosti tada, drago mi je da je ta beba otišla. Imam troje predivne dječice i odlučili smo ići na još jedno. Usprkos dojenju i mojim neredovitim ciklusima, uspjela sam ostati trudna. Sve je bilo gotovo savršeno, osim što je plod na UZV pokazivao tri tjedna manje nego po zadnjoj menstruaciji, ali ni tu nije bilo mjesta panici. Imala sam mučnine i bila prava trudnica. Uglavnom jedan dan sam dobila obilan smeđi iscjedak sa sluzi i taj dan sam izgubila bebu u 13. tjednu. Nisam pristala na kiretažu, uspjela sam sama sve u ogromnim bolovima i uz trudove izbaciti... Trajalo je dva sata i ja sam tiskala i imala nagon kao da rađam. Bilo je užasno, ali izdržala sam. Nakon dva sata sve je stalo, a još sam tri tjedna nakon toga krvarila. Išla sam na preglede svaki tjedan kod ginekologice i svaki put se tkivo smanjivalo", opisala je.

Jeste li morali obaviti kiretažu? Podijelite svoje iskustvo s čitateljicama na forumu!