Zašto sve više mladih za svoje probleme krivi roditelje?
Generacija Z, koja otvorenije od prethodnih generacija govori o mentalnom zdravlju i odlasku na terapiju, sve češće progovara i o odnosima s roditeljima. Prema novom istraživanju koje je objavila platforma Edubirdie, mnogi mladi smatraju da upravo obiteljski odnosi imaju velik utjecaj na probleme s kojima se danas suočavaju.
Rezultati pokazuju da 25 posto ispitanika iz generacije Z krivi roditelje za svoje fizičke ili mentalne zdravstvene probleme. Njih 17 posto smatra da su roditelji razlog zbog kojeg imaju poteškoće u partnerskim odnosima, dok ih 15 posto vjeruje da su upravo roditelji odgovorni za njihov manjak motivacije.
Još je zanimljiviji podatak da pet posto ispitanika kaže kako roditelje smatra odgovornima za sve loše što im se događa u životu.
TikTok je prepun sličnih ispovijesti
Ovakvi stavovi sve su vidljiviji i na društvenim mrežama, posebno na TikToku, gdje mnogi mladi javno govore o iskustvima iz djetinjstva.
"Moja najveća mana je to što su me roditelji iznevjerili pa mislim da će me svi drugi iznevjeriti", napisala je jedna korisnica.
Drugi korisnik bio je još izravniji: "Devedeset posto problema koje imate u životu postoji zbog vaših roditelja, vjerujte mi."
"Okrivljavanje pokazuje gdje je rana, ali je ne zatvara"
Ipak, stručnjaci upozoravaju da, iako okrivljavanje može biti važan dio procesa ozdravljenja, ono ne može biti njegov konačni cilj.
"Okrivljavanje vam pokazuje gdje je rana, ali je ne zatvara", rekla je za The Post Jessica Anne Pressler, psihoterapeutkinja i autorica knjige Traitor Within.
Pressler smatra da su ovakve objave na društvenim mrežama često dio procesa suočavanja s prošlošću. Ističe da tijekom više od 40 godina rada nije upoznala osobu koja je uspjela ozdraviti prije nego što je priznala što joj se dogodilo i prihvatila da za to nije bila odgovorna.
"Taj je trenutak važan. To je često prvi put da je osobi dopušteno imenovati ono što joj se dogodilo ili prekinuti šutnju koja joj je nametnuta još od djetinjstva, o tome što se smjelo reći, a što se moralo prešutjeti", kaže Pressler.
Dodaje da je, kao i kod većine emocionalnih rana, jedini put prema ozdravljenju prolazak kroz njih.
"Morate se vratiti u svoje djetinjstvo i pogledati odnos koji ste imali s roditeljima, ne kako biste u njemu ostali zarobljeni, nego kako biste ga razumjeli", objašnjava.
Razumjeti ne znači opravdavati
S njom se slaže i psihologinja Pam Manfredo Curtis, autorica knjige Origin of a Leader.
"Pravo iscjeljenje događa se kada osoba shvati zašto je roditelj učinio ono što je učinio. Primjerice, da je i sam odrastao uz oca alkoholičara koji ga je tukao ili da je majka bila seksualno zlostavljana, razvije suosjećanje prema roditelju i poželi raditi na oprostu", rekla je Curtis za The NYPost.
Dodaje kako tijekom terapije ljudi istražuju na koji način ponašanje njihovih roditelja i danas utječe na njihove obrasce ponašanja te mogu odlučiti promijeniti ih.
Kada je prekid kontakta opravdan?
Prema riječima Jessice Anne Pressler, odluka o prekidu kontakta često je pogrešno shvaćena.
"Koncept prekida kontakta postoji kako bi zaštitio osobu. Ako je netko kao dijete ili odrasla osoba bio fizički, seksualno ili emocionalno zlostavljan, tada je prekid kontakta, privremen ili trajan, potpuno razumljiv", kaže.
Psihologinja Pam Manfredo Curtis, s druge strane, smatra da bi, kada god je to moguće, trebalo pokušati obnoviti odnos između roditelja i djeteta.
Zalaže se za strategiju privremenog odmaka, tijekom kojeg osoba uzima vrijeme prije nego što ponovno stupi u kontakt s roditeljem ili odgovori na njegove poruke.
"To razdoblje može trajati od 24 sata do nekoliko tjedana, ali ne dulje", kaže.
Ipak, priznaje da postoje situacije u kojima je trajni prekid kontakta jedino rješenje. "Ako osoba skupi hrabrost suočiti se s roditeljem zbog onoga što joj se dogodilo, a roditelj i dalje pokazuje sebične ili narcisoidne obrasce ponašanja, tada se slažem da je prekid kontakta nužan radi emocionalnog preživljavanja", zaključuje Curtis.