Polaskom u prvi razred djeca počinju učiti čitati i pisati. U periodu do prvog razreda djeca bi trebala savladati predvještine čitanja i pisanja koje će im olakšati i omogućiti da ovladaju tim vještinama. Nekoj djeci će to biti vrlo jednostavan zadatak, drugoj malo teži. Često se roditelji pitaju kako je to moguće da neka djeca imaju naizgled ''čudne'' teškoće s čitanjem i pisanjem. Zašto ustrajno ponavljaju neuobičajene pogreške koje jednostavno ne nestaju? Što se to zapravo događa i kako pomoći djetetu da ovlada ovim životno važnim vještinama?

Procesi pisanja i čitanja su usko povezani te ih uvjetuje više komponenti; zrelost jezičnih procesa i usmenoga govora. Između ostalog, da bi dijete ovladalo vještinom čitanja i pisanja, prije svega bi trebalo imati razvijenu vizalno-prostornu orijentaciju, a zatim i orijentaciju na papiru uz razvijene vještine razdvajanja riječi na glasove i njihovo spajanje u jednu riječ. 

Kako prepoznati dijete s disleksijom?

Dijagnozu disleksije obično ne postavljamo prije kraja drugog razreda, no treba uzeti u obzir neke znakove koji bi na to mogli upućivati. Stoga je potrebno obratiti pažnju na to je li dijete osvijestilo glas kao značajan i samostalan element govora, te da jedno slovo predstavlja jedan glas. Isto tako u većini slučajeva djeca s disleksijom imaju poteškoća s prepoznavanjem grafičke simbolizacije glasova-slova.

Nešto kasnije kad dijete počinje učiti čitati, nakon faze slovkanja, javljaju se poteškoće na razini slogovnog čitanja. Spajanje slova u slogove postaje ozbiljna prepreka daljnjem napredovanju vještine čitanja. Krajem drugog razreda neka djeca s disleksijom uspijevaju ovladati sporim slogovnim čitanjem dok pri tome čine puno pogrešaka. U težim slučajevima dijete se služi tvz. ''dvostrukim čitanjem'' (prvo čita slovo po slovo, a onda slogove, što ga jako usporava i otežava razumijevanje). 

Upravo zbog slabije usvojenih prethodnih temeljnih vještina javljaju se nove poteškoće,a broj pogrešaka u čitanju se samo povećava i one postaju sve raznolikije. Pa tako se javljaju teškoće u vidu dodavanja, izostavljanja, zamjene položaja glasova i slogova unutar riječi. Vrlo često dijete primjeti da je riječ krivo pročitana pa ju čita više puta , ali svaki put drugačije. Nešto starija djeca (treći i četvrti razred) češće se oslanjaju na pogađanje riječi koje slično zvuče, umjesto na smisao rečenice. 
Iako disleksiju povezujemo s teškoćama u čitanju, disleksija je zapravo mnogo složenije stanje koje bitno utječe na ostala područja djetetova života. 

Izazov za roditelje

Roditelji djece s teškoćama u čitanju vrlo su različi te na različite načine pristupaju svom djetetu i njegovim problemima ne uzimajući u obzir da se ne radi samo o problemu koji se isključivo odnosi na čitanje već da se radi o kompleksnim procesima koji se odvijaju na nešto drugačiji način nego kod djece bez teškoća. Svakom djetetu je potrebno pristupiti na drugačiji način, stvoriti mu uvjete rada koji će njemu biti prihvatljivi i uz koje će vezati pozitivna iskustva. Logoped mora upoznati roditelja s pojedinostima djetetova stanja ,uljučujući dijagnozu, napredak u terapiji i realno očekivani rezultat. Roditelji se nalaze pred velikim izazovom i upravo ih to potiče da se više povežu sa svojim djetetom i da zajednički prevladaju sve prepreke kroz to osjetljivo životno razdoblje.

Udžbenike i školski pribor po najboljim cijenama potražite na mondo.hr