Zašto dečki ne slušaju učiteljicu i tuku se s vršnjacima?
Imam blizance od 8 i pol godina. Sada su u 2. razredu, a još od prošle godine imamo problema u školi. Učiteljica se žali da je ne žele slušati i odbijaju odlazak kod pedagoginje. Isto tako ponekad odbijaju i pisati školski rad bez obzira na njeno upozorenje. Ne može postići autoritet. Škola nema psihologa, a do sada smo bezbroj puta bili pozvani u školu. Oni nisu zločesti, dosta su zaigrani, kad su razdvojeni, dobri su, ali kada su zajedno, kao da su jači. Domaće zadaće rade sami, dosta su samostalni. Također, na velikom odmoru uvijek nekog udare, gurnu, ali sve nenamjerno jer je njima to igra. Ja bih vas stvarno molila savjet, jer suprug i ja s njima pričamo, pokušavamo izvući razloge iz njih, ali oni nam se jako teško otvaraju, skoro i nikako ako ne napravimo pritisak. U školi mi kažu da bih ja trebala naći način da to popravim. Osobno sam mišljenja da su djeca u školi pod nadzorom učiteljice i nije mi jasno kako bih ja mogla utjecati na ponašanje u razredu.
Problem zbog kojeg se javljate je zaista čest, no da bih vam mogla kvalitetnije odgovoriti nedostaje mi više podataka. Naime, moje iskustvo pokazuje da je važno upozorenja učitelja shvatiti ozbiljno: djeca se ponekad drugačije ponašaju kod kuće nego u školi. Nedostaju mi podaci kako je išao razvoj vaših sinova, kako su inače prihvaćali autoritet i kako je prošlo u vrtiću.
Moguće je da su se vaši dečkići loše povezali s učiteljicom, da ona njima pristupa na način koji im ne odgovara ili pak do sada nisu išli u vrtić i nisu imali zahtjeve da se adaptiraju. Isto tako, ako učiteljica ne uspijeva sama riješiti situaciju i iznaći neka rješenja, kao da se već među njima razvio taj odnos progonitelja i krivca koji samo produbljuje nesuradnju. Pomoglo bi mi znati što više detalja da vam preciznije odgovorim, ali pokušat ću se snaći s ovim što ste naveli.
Prema onome što kažete, čini se da su vaši blizanci svakako živahniji i zaigraniji od druge djece, a kod kuće su zatvoreniji i nisu toliko spremni na komunikaciju. Moj je dojam da vaši sinovi imaju poteškoća u emocionalnoj regulaciji i samokontroli. Kako vas učiteljica stalno poziva u školu, preporučila bih vam da to shvatite kao alarm da je riječ o ponašanjima vaše djece koja mogu ozbiljno utjecati na njihov razvoj.
Jako je velika šteta da škola nema psihologa jer bi svakako on bio prva adresa na koju se možete obratiti. Naravno da vi ne možete utjecati na ponašanje u razredu, ali ako ponašanje vašeg djeteta odstupa, jako je važno da vidite što tome doprinosi i kako vi možete pomoći.
Zašto djeca ne poštuju autoritete?
Adaptacija u prvim razredima osnovne škole utječe na razvoj privrženosti školi koji je jedan od najvažnijih zaštitnih čimbenika za prevenciju kasnijih rizičnih ponašanja. Kada se djeca u školi uz neposluh učitelju također sukobljavaju s vršnjacima, to ih isto stavlja u rizik za stvaranje loše slike o sebi jer su vršnjaci skloni takvu djecu izolirati i odbacivati.
Iz svega što pišem možete vidjeti da vas zaista želim podržati da poduzmete neke konkretne korake. Kod kuće je važno da uspostavite jasna pravila ponašanja i granice da vaši dečkići imaju osjećaj strukture i okvira. Predlažem da dogovorite 3 do 5 kućnih pravila ponašanja. To uključuje da oni znaju da sva neprimjerena ponašanja imaju posljedice koje ćete i vi i suprug dosljedno provoditi. Isto tako, važno je da i vi i suprug reagirate jednako na ponašanje djece i da im ne progledate kroz prste jer se samo igraju.
Posudite knjigu Linde Lantieri "Vježbajte svoju emocionalnu inteligenciju" gdje imate mnogo sugestija kako sa sinovima vi možete raditi na uspostavljanju samokontrole i bolje emocionalne regulacije. Uz sve to, svakako bih preporučila da posjetite neko savjetovalište s vašim blizancima, psiholog vam može pomoći da se bolje snađu u školi. Uvijek je mudrije reagirati što ranije kako bi se prevenirao daljnji razvoj problema. Sretno!