Obiteljski utjecaj na izbor karijere pojedinca je značajan, što potvrđuju rezultati istraživanja koja su se provodila posljednjih dvadeset godina. Roditeljska dinamika i interakcija s djecom (privrženost, roditeljsko ponašanje) igra važnu ulogu u razvoju karijere djece. Prije je prevladavalo mišljenje kako djeca i mladi donose odluke koje reflektiraju njihove snove, strasti i talente, neometani obiteljskim utjecajem. Od 80-tih godina 20. stoljeća obiteljski terapeuti i savjetovatelji za profesionalnu orijentaciju stekli su bolji uvid u važnost koju imaju roditelji na razvoj karijere njihove djece kasnije u životu.

Adolescenti su još uvijek prilično ovisni o roditeljima kada je u pitanju izbor srednje škole ili fakulteta, iako aktivno počinju pokazivati svoju neovisnost u drugim područjima života. Danas prevladava mišljenje kako je obitelj najmoćniji sistem kojem ljudsko biće može pripadati i da konstantno utječe na životne izbore svakog pojedinca. Važno je napomenuti kako roditeljsko ponašanje, mnogo više od onoga što govore, utječe na napredovanje u obrazovanju i karijeri kod mladih.

Izbor karijere ugrožen ako dijete nije neovisno

Roditelji predstavljaju modele svojoj djeci. Njihovo ponašanje i mišljenje ima veliki utjecaj na formiranje slike o sebi. Način na koji oni interpretiraju stvarnost i što sve omogućavaju svojoj djeci, utječe na njihov izbor zanimanja i karijere. Roditelji predstavljaju filter za iskustva svoje djece i utječu na razvoj njihovih radnih vrijednosti. Utječu na njihovo mišljenje i vrednovanje različitih zanimanja i karijera.

Adolescenti su često skloni ispunjavanju roditeljskih očekivanja kada je u pitanju izbor škole ili budućeg zanimanja. Problem može nastati ako dijete ne razvije dovoljno neovisnosti od obitelji, može se susresti s poteškoćama u formiranju identiteta, što sve zajedno može rezultirati neodlučnošću pri izboru karijere. Iz toga proizlazi da izbor karijere kod mladog čovjeka može biti ugrožen kada je obitelj previše dominanta (kada se previše miješa) i kada se mlada osoba nije dovoljno osamostalila. Ako mlada osoba ne uspije razviti autonomnost i ako nije poticana da samostalno istražuje sve mogućnosti koje ima pri izboru karijere, može postati neodlučna pri izboru karijere. Nadalje, kroz rad s ljudima može se primijetiti kako mladi koji su potpuno ovisni ili rigidno povezani s obitelji mogu biti u konfliktu između vlastitog izbora karijere i karijere koju bi za njih željela njihova obitelj. Kao rezultat, osoba se dovede u stanje u kojem je izbor karijere još više problematičan. Mladi ljudi koji razviju zdravu neovisnost od obitelji, tijekom adolescencije i mlađe odrasle dobi, mogu se s više samopouzdanja upustiti u traženje karijere i eksperimentiranje koje je potrebno kako bi se istražile sve opcije.

Očekivanja roditelja

Roditelji najčešće predstavljaju modele prema kojima se njihova djeca ravnaju prilikom izbora karijere. Oni im pružaju konkretan primjer kako uspjeti u određenom zanimanju. Važno je istaknuti kako roditelji imaju najveći utjecaj na izbor zanimanja kod adolescenata, više nego ijedna druga grupa, uključujući savjetovatelje, nastavnike, prijatelje ili čak osobe koje se već bave zanimanjem koje njihova djeca žele raditi. Adolescenti se oslanjaju na roditelje u jednakoj mjeri kao i na vršnjake, a izbor s kime će razgovarati ovisi o temi o kojoj žele raspravljati. Vršnjaci preuzimaju ulogu savjetovatelja kada se radi o svakodnevnim temama kao što su odjeća, mjesto izlaska i s kim izaći na spoj. No, kada je u pitanju planiranje karijere, adolescenti se u većini situacija obraćaju roditeljima.

Roditelji mogu direktno usmjeravati djecu prema izboru društveno cjenjenijeg zanimanja, ili prema karijeri koja bi ispunila očekivanja i potrebe obitelji kao npr. nastavak bavljenja obiteljskim poslom. Roditelji također mogu preuzeti ulogu mentora pomažući mlađima da lakše premoste početničke teškoće. Na primjer, roditelji mogu uključiti djecu u vlastiti posao, izbjegavajući tako uobičajenu proceduru koja se prolazi tijekom zapošljavanja. Preko svojih poznanstava (utjecajnih i uspješnih prijatelja) roditelji mogu pomoći svojoj djeci u stvaranju prve poslovne mreže.

Odbijanje financiranja ili emocionalna ucjena

Članovi obitelji mogu predstavljati i financijsku ili emocionalnu prepreku za ostvarenje željene karijere svome mlađem članu. Može se dogoditi da, iz nekog razloga, ne odobravaju njegov ili njezin izbor. Mogu odbiti financirati školu ili fakultet ako se ne radi o izboru kojeg oni ne odobravaju ili mogu emocionalno ucjenjivati svoje dijete, uzrokovati osjećaj krivnje kod djece. Visoka očekivanja od adolescenata i podrška prema samo uskom krugu zanimanja može kod adolescenata spriječiti istraživanje drugih zanimanjima koja bi mu možda više odgovarala. Na primjer, ako roditelji odluče financirati samo određene fakultete ili škole i ako u više navrata govore svome djetetu da se od njega očekuje da diplomira s određenim uspjehom i preuzme određenu poziciju u banci ili odvjetničkom uredu, roditelji tako povećavaju vrijednost nekim zanimanjima dok druga zanimanja omalovažavaju. Tako roditelji mogu negativno utjecati na izbor zanimanja, a poslije na izbor karijere kod svoga djeteta. Roditeljski stavovi o važnosti novca također direktno ili indirektno utječu na izbor karijere njihove djece tako da prenose vlastite predrasude prema određenom poslu na djecu. Roditelji bi trebali biti svjesni indirektnih poruka koje šalju djeci.

Djeci treba omogućiti da biraju i griješe

Obiteljska disfunkcionalnost može ozbiljno smanjiti efikasnost osobe u traženju zanimanja ili pri donošenju odluka vezanih za karijeru. Pojedinci koji dolaze iz obitelji čiji su članovi međusobno jako povezani, ili oni koji dolaze iz obitelji u kojima su potpuno izolirani, podjednako imaju problema s donošenjem odluka vezanih za karijeru. Prevelika uključenost roditelja u odluke koje njihova djeca donose vezano za edukaciju i karijeru, pretjerana zabrinutost, sklapanje koalicije s jednim od roditelja protiv drugoga doprinose smanjenju mogućnost pojedinca da donese neku korisnu odluku vezano za svoju karijeru.

Važno je da roditelji osvijeste kako svako njihovo dijete ima jedinstven životni put koji ne mora nužno slijediti njihova očekivanja i želje. Smatram kako je jedan od glavnih zadataka roditeljstva pomoći svome djetetu da se razvije u samostalnu osobu. Samostalnost se vježba od najranijih dana života kroz donošenje različitih odluka i s učenjem kako se nositi s posljedicama donesenih odluka. Ako djeci ne omogućimo da biraju i griješe u svojim izborima, ne možemo očekivati da će kao odrasli ljudi živjeti ispunjen život.

Udžbenike i školski pribor po najboljim cijenama potražite na mondo.hr