Velika je vjerojatnost da ne želiš prenijeti svoje strahove na svoju djecu – znaš da će im to biti samo dodatni teret. Ali svaki put kad sretnete psa dok ste u šetnji, naglo promijeniš smjer ili dijete malo čvršće primiš za ruku. Ako dijete slučajno želi podragati psa, ti mu kažeš da je bolje da ga ne dira, kako ga pas ne bi ugrizao. Ako se takve situacije ponavljaju učestalo, tvoje dijete uskoro neće željeti podragati niti jednog psa niti imati ikakve veze sa psima. Držat će se podalje od pasa, kako ga ne bi ugrizli. I, hop, dijete se boji pasa, baš kao i ti.

Dobra vijest je da je moguće preokrenuti smjer u kojem to ide i spriječiti mališane da upijaju naše strahove.

Strahovi koji putuju s koljena na koljeno

Prenošenje strahova na djecu je nešto što se često događa, iako to najčešće činimo nesvjesno. Isto se događa s uvjerenjima, neriješenim emocionalnim ranama ili traumama. Međutim, to ne znači da su ljudi predodređeni da ponavljaju obrasce svojih predaka. Osvještavanje ovih problema i volja za rad na njima pomaže u prekidu tog kruga i stvaranju novih odnosa prema svijetu.

No, moraš imati na umu da dijete to ne može učiniti samo jer još nema dovoljno resursa za suočavanje s tako složenim izazovom. Ako žele, učinit će to kao odrasli ljudi. Međutim, bolje je izbjeći problem nego ga morati rješavati kasnije. Stoga je važno biti oprezan s porukama koje prenosimo svojoj djeci.

Kako izbjeći prenošenje svojih strahova na dijete

Svi imamo strahove... između ostalog, paukova, visine, odlaska zubaru, usamljenosti, odbijanja ili neuspjeha. Neki su strahovi opipljivi, a drugi prilično apstraktni. U svakom slučaju, ljudi mogu biti više ili manje svjesni svojih strahova. Moramo imati na umu da su nesvjesni strahovi najpodložniji prenošenju na druge ljude.

Prepoznaj svoje strahove

Prepoznavanje vlastitih strahova ključno je za izbjegavanje širenja na druge. Ako preuzmeš odgovornost za njih, njihov prijenos postaje manje vjerojatan. Strahove možeš prepoznati kroz introspekciju. Važno je postaviti si duboka pitanja i zauzeti aktivan stav prema onome što se događa oko tebe.

Istina je da osvještavanje onoga što nas plaši može biti dubok i složen proces. Zato je važno slijediti ove smjernice:

• Obrati pozornost na svoje emocije: često se strah manifestira kroz osjećaje nervoze, tjeskobe i nesigurnosti.
• Promatraj svoje misli: misli koje se javljaju u izazovnim ili stresnim situacijama mogu ukazivati ​​na skrivene strahove.
• Napravi popis svojih strahova: Odvoji trenutak da svjesno razmisliš o predmetima, scenarijima ili idejama zbog kojih se bojiš.

Suoči se sa svojim strahovima

Nakon što prihvatiš svoje strahove, razmisli odakle oni zapravo dolaze, odakle potječu. Razumijevanje prirode vlastitih strahova i načina na koji utječu na nas pomoći će ti da se učinkovitije nosiš s njima. Kako bismo spriječili da naša djeca naslijede naše strahove, bitno je raditi na njima. Ako smatraš potrebnim, možeš zatražiti stručnu pomoć za rješavanje određenih fobija.

U tom slučaju djeca će primijetiti da se hrabro suočavaš s teškim situacijama, te će vjerojatno slijediti tvoj primjer. Ne zaboravi da si im ti glavni uzor. Suprotno onome što mnogi vjeruju, biti ranjiv pred svojom djecom je dobra stvar.

Pazi na svoje riječi i postupke

Istina je da u ovom svijetu gotovo sve predstavlja potencijalnu opasnost. Jednostavan čin postojanja neprestano nas izlaže riziku. Stoga je razumljivo da reagiramo nesvjesno ili impulzivno kada vjerujemo da su nam djeca na rubu opasnosti.

Tada rješavamo njihove probleme umjesto njih ili pokušavamo izbjeći štetu naglo i pretjerano, govoreći svima poznate fraze "Siđi dolje! To je preopasno!" Zdravija alternativa je poticati njihovu neovisnost, opremiti ih strategijama suočavanja i pokušati ostati smireni u situaciji koja bi mogla biti štetna za njih.

Ti i tvoje dijete ste različite osobe

U konačnici, radi se o razumijevanju da su tvoji strahovi tvoji i da ne bi trebali ograničavati život tvog djeteta. Istina je da ti ovi strahovi mogu pomoći u poduzimanju mjera opreza kako bi tvoje dijete bilo zaštićeno, ali bitno je da se sve što činiš temeljiš na objektivnim činjenicama, te da zauzmeš miran i fleksibilan stav.

Na primjer, činjenica da se bojiš životinja ne bi trebala spriječiti tvoje dijete da iskazuje svoju ljubav prema životinjama. U tom slučaju možeš odlučiti ne pratiti svoje dijete na tim izletima i dopustiti mu da ide s drugom odraslom osobom kojoj vjeruje. Također možeš razgovarati sa svojim djetetom o brizi koju treba posvetiti životinjama. Drugim riječima, u redu je ako se bojiš životinja, ali to ne smije postati točno i za tvoje dijete.