Imam djevojčicu staru 11 godina. U anamnezi postoji epilepsija od njezine 3. godine. Od šeste godine pije Depakin crono, 600 mg. navečer. Svaki puta kad vidi krv ili osjeti bol reagira "padanjem u nesvijest" iako to nije ono klasično padanje zatvorenih očiju nego nekada budu i otvorene oči i par trzaja. Ne ide pjena na usta, ne pomokri se niti ugrize za jezik. To traje pola minute do minutu. Zadnji EEG 05.05.2016.:" budna, napeta, iritativno disritmičan nalaz obostrano PTO zašiljeni valovi." Također bih napomenula da je sa četiri godine starosti pala i lupila glavom o kamen i dosta je krvarila (išla je na šivanje). Ne znam može li ta trauma utjecati na njezine reakcije na krv i bol. Zanima me kako joj pomoći da tako ne reagira? Svjesna sam da to nije njezino svojevoljno reagiranje i da je to jače od nje. Postoji li pomoć u vidu psihoterapije? Osjećam se tako bespomoćno.

To što se događa vašoj djevojčici smatramo sinkopom ili presinkopom, a uzrokovana je stresnom situacijom kao što je bol, neugodna situacija ili prizor, strah i slično. Odrastanje je proces za vrijeme kojeg djeca sazrijevaju postupno i nerijetko određene funkcije sazrijevaju nešto sporije od drugih, pa djeca ne mogu uvijek racionalizirati adekvatno pojedine životne situacije. Naravno, ranija neugodna iskustva (kao što je neka trauma) mogu biti i kasniji katalizator za neadekvatno reagiranje u određenoj stresnoj situaciji. 

Postojanje epilepsije kao kronične bolesti dodatno može biti uzrok smanjenog samopouzdanja, samopoštovanja, prekomjerne emotivnosti, te stoga i slabiju prilagodljivost neugodnim situacijama kao što je vađenje krvi i slično. Davanje antiepileptika neće pomoći u takvim situacijama, već je potrebno dijete pripremiti unaprijed na vađenje krvi ili slične postupke.

S obzirom da vaša djevojčica ulazi i u pubertet, uputno je učiniti kompletnu psihologijsku procjenu koju možete učiniti u bilo kojoj od kliničkih bolnica, te ovisno o tom nalazu se može učiniti i dogovor za psihološku podršku djevojčici. Važno je da radite na  osamostaljivanju u vaše djevojčice, motivaciji, podizanju samopouzdanja, socijalne i emocionalne inteligencije, a u tome vam tada može pomoći educirani psiholog.

Kod djece s epilepsijom inače preporučujem godišnje evaluacije psihologa radi praćenja sazrijevanja i razvoja pojedinih funkcija, s obzirom na razvojnu dob.