Poremećaji se kod djece javljaju i u vidu školskih fobija. Odbijanje odlaska u školu može biti i prolazna reakcija na neku situaciju u školi, školskom okružju ili obitelji. Međutim, školsku fobiju dijagnosticiramo kada dijete odbija odlaske u školu duže od četiri mjeseca, a za to vrijeme ne zna objasniti čega se boji, nesigurno je, napeto, promijenjena raspoloženja i osjećaja, objašnjava dr. med. Aleksandra Klobučar, spec. psihijatrije, subspec. dječje i adolescentne psihijatrije, inače voditeljica Dnevne bolnice Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži Klinike za dječje bolesti Zagreb.

Školska fobija javlja se kod 0,5-1,5 posto djece školske dobi, a najčešće se javlja između 5. i 7., često i 11. i 14. godine.

"Takva djeca često se tuže i na tjelesne simptome; najčešće glavobolju, bolove u trbuhu, lupanje srca, vrtoglavicu. Zbog toga prije psihološke pomoći prolaze niz pedijatrijskih pretraga. Visoku razinu tjeskobe (anksioznosti) prati i reakcija autonomnog živčanog sustava, zbog čega nastaje i najveći dio tjelesnih simptoma kod školske fobije", navodi dr. Aleksandra Klobučar.

Nisko samopuzdanje, nesigurnost i strah od neuspjeha

Školska fobija je tzv. neurotski strah (nije normalan razvojni strah) i nerijetko je primarno anksiozni poremećaj zbog separacije. Prevladavajući osjećaji kod djece su bespomoćnost, nisko samopouzdanje, strah od neuspjeha, a to najčešće završava izbjegavanjem ugrožavajuće situacije i počinje tzv. fobični krug anksioznosti, kada se strah još više pojačava i svako mu je sljedeće izlaganje sve više ugrožavajuće. Uzroke valja tražiti u emocionalnoj nezrelosti, slabije razvijenoj socijalnoj vještini i nesigurnosti, kazuje dr. Klobučar.

Neka djeca mogu biti sama po sebi, zbog svog temperamenta ili zbog slabosti u odnosu dijete-roditelj, podložnija burnijim reakcijama pri odvajanju. Stresni događaji koji podrazumijevaju žalovanje ili zahtjevniju prilagodbu, kao što su smrt bliske osobe, preseljenje, razvod roditelja, rođenje brata ili sestre, mogu pokrenuti razvoj simptoma.

"Uspješnom se u liječenju pokazala kognitivno-bihevioralna, psihoanalitička psihoterapija, uz suportivni i psihoedukacijski tretman roditelja. Američka literatura govori o 70 posto djece koja su nakon godinu dana terapije bila reducirane simptomatike, prihvaćajući sve zahtjeve školske sredine i nastavnog procesa", govori dr. Klobučar.

Roditelji i djetetova fobija

"Prisiljavanje djeteta koje boluje od školske fobije na odlazak u školu najčešće je kontraproduktivno. Dijete koje boluje od školske fobije ne zna čega se boji. Roditeljsko razumijevanje i potpora mogu biti dovoljni za riješavanje problema kada su uzroci odbijanja odlaska u školu vršnjačke razmirice, poteškoće u učenju i slično.

Roditeljsko nerazumijevanje, strahovi i nestrpljenje podržavaju problem. Kada se fobija smiri, postoji opasnost ponovnog pojavljivanja nakon dužeg izbivanja iz škole zbog bolesti ili poslije školskih praznika. Što dijete dulje izbiva iz škole, to će teže ponovno krenuti na nastavu. Dječji ego nije još dostatno razvijen za suočavanje sa strahovima, a ako djeca pritom osjećaju strah i nesigurnost roditelja, bit će još nesigurnija", rekla je dr. med. Aleksandra Klobučar, spec. psihijatrije.

Udžbenike i školski pribor po najboljim cijenama potražite na mondo.hr