Što kada vaš djevojčurak, koji tek što je otpuhao devetu svjećicu na rođendanskoj torti, počne pričati o šminki, depiliranju, ostajanju vani i nakon što padne mrak? Što kad malena uporno, iz dana u dan, cendra kako to sve njezine frendice smiju i rade?

Situacije i pitanja s kakvima su se roditelji donedavno suočavali tek kad bi im djeca stasala u tinejdžerske godine, u mnogim obiteljima danas dolaze na dnevni red puno prije, neočekivano rano. Dojam koji i mnogi bez djece te dobi imaju, kako viđaju sve mlađe djevojčice odjevene kao djevojke, definitivno nije pogrešan.

Štoviše, stručnjaci su uočili da se skupina djece u dobi od devet do jedanaest, dvanaest godina izdvaja više nego ikada po svojim težnjama da što prije kroče u svijet odraslih. Zajedničko im je da se više ne osjećaju kao djeca i ne pristaju ponašati se i odijevati kao djeca.

Bombardirani roditelji

Štoviše, poznati sindrom FOMA (fear of missing out), od kojeg pate mnoge društvene skupine iz raznoraznih razloga, snažno pogađa i tu skupinu koju povezuje strah da će propustiti važne stvari i doživljaje u svome životu. Djeci zasigurno nije lako rasti s takvim pritiskom, ali to je svakako izazovno razdoblje i za roditelje.

Kako svojoj miljenici objasniti da se u životu stigne nanositi uskih hlača, dekoltiranih majica, da šminka i visoke potpetice mogu pričekati? Kako jedanaestogodišnjaku pojasniti da pušenje i pivo nisu ulaznica u svijet odraslih i da se i dalje može do mile volje igrati s "legićima"?

"Istovremeno, upravo mi odrasli kroz medije i na druge načine stvaramo okruženje koje potiče raniji ulazak djece u svijet odraslih. Među vršnjacima, pak, vlada atmosfera u kojoj dijete postaje to popularnije što se prije počne ponašati ili odijevati kao odrastao. A najveća je odgovornost, ali i moć da se dijete zaštiti od tog pritiska na roditeljima", kaže psihologinja i psihoterapeutkinja dr. Gordana Buljan Flander.

Zadatak današnjih roditelja nije nimalo lak s obzirom na to da ih se stalno bombardira savjetima i docira kako podizati podmladak. Pritom je veći naglasak na onome što ne bi smjeli činiti, a ne kako bi se trebali postaviti prema djeci pa su mnogi prilično dezorijentirani.

"Da, definitivno su zbunjeni i mnogi roditelji. Mnogi su, nažalost, shvatili da je odgoj bez batina i odgoj bez granica. No to dvoje nije isto. Štoviše, loš je odgoj koji uključuje šibu, ali nije dobar ni onaj koji djetetu ne postavlja granice. Dijete treba granice, one su roditeljska odgovornost te moraju biti obrazložene, čvrste i jasno postavljene. Dakako, to ne isključuje roditeljsku ljubav i toplinu koje se otvoreno iskazuju. No, roditelji svakako moraju biti dječji štit od negativnih vrijednosti i najjača potpora u njegovanju obiteljskih vrijednosti", jasna je dr. Gordana Buljan Flander.

Utrka bez pobjednika

Štete od toga da odrasli propuste postaviti granice i svoje mališane prerano puste u svijet velikih, za koji nisu spremni, poslije je teško ispraviti. Djeca u takvim slučajevima odrastaju usvajajući pogrešne vrijednosti. Natjecanje u izvanjskom i trendovskom, koliko god isprazno bilo, postaje dominirajuća stvarnost, a to je utrka iz koje se i kasnije u životu teško izbaviti.

"Odrasli, ako naravno govorimo o zdravim, a ne devijantnim situacijama, znaju što je dobro za njihovu djecu i ne smiju se libiti i zahtijevati takvo ponašanje. Važno je da uvođenje pravila i postavljanje granice ide na način koji ne ugrožava ni dignitet djeteta, ali ni dignitet roditelja. Pljuska zasigurno uništava dječji dignitet, ali gubi ga i roditelj urlanjem i nedosljednim prijetnjama", poručuje naša sugovornica.

Što se pristoji u kojoj dobi

Argument jedanaestogodišnjakinje kako sve njene kolegice navečer izlaze ne bi smio imati utjecaja na roditeljsku odluku. "Povrh svega, on vjerojatno i nije istinit. Djeca su sklona na temelju jednog primjera koji su vidjeli proglasiti da to svi rade", veli dr. Gordana Buljan Flander.

"Pravila mora usuglasiti svaka obitelj za sebe. Ali djeca s devet godina nemaju što tražiti vani sami nakon što padne mrak. Izlasci dolaze na red puno kasnije. Slično je i sa šminkom. U tim predtinejdžerskim godinama u obzir dolazi neko sjajilo za usne i lakić za nokte na školskim praznicima. U tim je godinama jako važno i naučiti djecu da je vrijeme za kompjutorom ograničeno te da on u njihovu sobu ne može prije punoljetnosti. Bez takvih i sličnih pravila djeca prerano gube ono što ih čini djecom - naivnost i bezbrižnost".