Broj mjesta na konferenciji je ograničen. Prijavi svoj dolazak već danas!

Svaka reforma ovisi o samim nastavnicima koji rade s učenicima, kaže ravnateljica zagrebačke OŠ Ivana Cankara Silvana Svetličić. Više od polovice učenika jedine zagrebačke škole uključene u eksperimentalni program 'Škole za život' uopće ne živi u blizini škole, dolazi iz drugih upisnih područja.

"Nalazimo se u dijelu grada gdje nema puno djece i odavno smo shvatili da učenike moramo privući drugačijim načinom rada", priča nam ravnateljica. Promjene u načinu podučavanja, kaže, uveli su još prije desetak godina, a u 'Školu za život' priključili su se kako bi si osigurali materijalna sredstva za rad. 

"Posebno se posvećujemo svakom od učenika, a posebno onim nadarenim. Ipak, materijalna sredstva uvijek su nam bila problem. Jedva smo skupili 8000 kuna kako bi naši učenici išli na svjetsko natjecanje iz robotike, a onda im se robot zgnječio na putu", opisuje ravnateljica. 

Probleme, ističe, imaju i s plaćanjem režija. "Sredstva koja dobijemo od osnivača nisu dovoljna za sve račune. Dobijemo 15.000 kuna za režije, a samo račun za vodu iznosi 17 000 kuna", kaže Svetličić. 'Škola za život', dodaje, pomogla im je da osiguraju nova nastavna pomagala. 

Pretrpani administracijom, škola nema novaca za popravke

Prije nekoliko godina škola je bila u derutnom stanju, a kako nisu imali novaca, ravnateljica, nastavnici i ostali djelatnici škole sami su popravljali opremu i uređivali školu. Budući da ni danas škola nema dovoljno novaca za sve popravke, roditelji ravnateljicu često zovu s pitanjima poput 'kako je moguće da je moje dijete danas opralo ruke u hladnoj vodi?' 

Svetličić napominje kako je 'Škola za život' nastavnicima omogućila dozu autonomije, ali ih je uz to i pretrpana administracijom. "Radili smo gomilu projekata sa stranim institucijama i naši kolege iz Švedske se uvijek čude jer oni nemaju nikakvu administraciju vezanu uz nastavu", kaže profesorica. 

Objašnjava da su roditelji krivo shvatili koncept 'Škole za život'. "Pričalo se samo o digitalizaciji pa su roditelji shvatili da djeca, primjerice, više uopće neće čitati lektiru. Kad dobiju lektiru, roditelji nas zovu i pitaju kakva je to reforma. Iako podržavam digitalizaciju, smatram da djeca i dalje moraju pisati i rukom", zaključuje Svetličić, koja ima tridesetogodišnje iskustvo rada u školi. 

Kako su modernizacijom nastavnih metoda i uz pedesetak projekata uspjeli udvostručiti broj učenika u školi, na konferenciji 'Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska' 12. studenoga govorit će i profesori OŠ Ivana Cankara. 

Pridružite nam se na konferenciji 'Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska' u organizaciji 24sata i partnera: RBA, Pliva, Podravka i INA, 12. studenog, u Obrtničkoj komori Zagreb, Ilica 49, te na vrijeme rezervirajte svoje mjesto u dvorani.

Sve novitete, detalje programa i izjave govornika pogledajte na našoj Facebook stranici.