Mnogi roditelji dvoje oko toga koje je pravo vrijeme za kupnju mobitela svome djetetu. Vrlo često trenutak kupnje ovisi i o tome da li dijete kreće samo u školu, bez roditeljske pratnje. Bez obzira na dob u kojoj dijete dobije prvi mobitel, stručnjaci se slažu da roditelji svakako moraju djetetu objasniti pozitivne i negativne strane korištenja  mobitela.

"Kupnja mobitela bi trebala biti pojedinačna stvar svake obitelji i zajednički dogovor roditelja i djeteta. Potrebno je utvrditi razloge kupnje mobitela i procijeniti djetetovu zrelost i odgovornost prema korištenju mobitela. Opravdani razlog za raniju kupnju mobitela može biti iz organizacijsko-komunikacijskih razloga: provjera je li dijete stiglo iz škole i slično", objašnjava profesorica pedagogije i sociologije Mihaela Čunčić.

Odredite pravila

Kao i svaka važna i nova stvar u životu djeteta, nastavlja Čunčić, tako i početak korištenja mobitela treba započeti razgovorom u kojem će roditelj djetetu objasniti način korištenja mobitela te objasniti pozitivne i negativne strane korištenja mobitela i opasnosti koje iz njih proizlaze. Važno je odrediti pravila korištenja mobitela i posljedice kršenja istih.

"Uz mnoštvo pozitivnih stvari koje mobiteli donose (npr. osjećaj sigurnosti roditelja i djeteta, olakšana komunikacija itd), korištenje mobitela nažalost ima i negativnih stvari pa se djeca uspoređuju u odnosu na marku mobitela, smanjena je mogućnost nadzora roditelja koliko vremena dijete provede koristeći mobitel i kako ga koristi, povećana je opasnost od slanja neprimjerenih poruka i općenito nasilja preko mobitela slanjem poruka, stvaranjem zatvorenih grupa i slično", pojašnjava Čunčić.  

Korištenje s mjerom

Prerano davanje mobitela dijetetu kao ne baš sretnim riješenjem smatra i doc. dr. sc.  Tomislav Franić, voditelj dječje i adolescentne psihijatrije u KBC Split.

"Mobitel je sredstvo komunikacije bez kojeg danas ne možemo, no treba ga koristiti s mjerom. Osobno mislim da dijete tijekom prva četiri razreda škole nema potrebe za mobitelom i osobno ne bih prije 11. godine tj. kraja 4. ili početka 5. razreda preporučio mobitel, osim naravno u slučaju neke veće potrebe. Djeca u prva 4 razreda imaju razrednu nastavu, zaštićeniji su i to u smislu da borave u jednom prostoru, s jednim učiteljem i čini mi se da potreba za mobitelom do 5. razreda nije toliko vrišteća", objašnjava dr. Tomislav Franić.

Plošna komunikacija

Dijete u mobitelu, nastavlja, treba spoznati sredstvo, a ne smisao. Problem je  kad se upotreba mobitela dovodi do krajnosti i kada dođe do nemogućnosti kontrole njegove upotrebe. Ono što treba naglasiti, kaže dr. Franić, je da je komunikacija verbalna i neverbalna i tu je glavna opasnost vezana za mobitele i povezani virtualni svijet, a to je da  oni pružaju privid komunikacije. 

"Komunikacija mobitelom je plošna komunikacija. U njoj je samo informacija, a nemate neverbalnu komunikaciju koja čini 60 posto informacije od sugovornika", mišljenja je dr. Franić. Učestalim dječjim razgovorima preko mobitela i općenito čestim boravkom u virtualnom svijetu Interneta, komunikacija postaje sve plošnija i gubi se mogućnost čitanja socijalnih vještina to jest djeca ne stječu sposobnost isčitati neverbalne poruke sugovornika.