Što raditi s djetetom koje ima 9 godina i ima neopisiv strah od svega? Boji se ići od kuće do škole i obrnuto, boji se otići do trgovine, boji se biti samo u kući, boji se sjediti u autu ispred trgovine samo ili sa sestrom, boji se samo otići kod prijatelja... Najnoviji strah je bio kad sam je odvela na trening gimnastike kako je i poželjela. Među bar 20 djevojčica i dva trenera ona je istrčala plačući iz dvorane tražeći mene jer nije znala čekam li je vani. Ne zna odgovoriti na pitanja čega konkretno ju je strah osim pasa lutalica kada je vani, ali ja smatram da to nije srž problema. Od kuda krenuti? S kime se savjetovati i kome je voditi?

Vjerujem da ste zabrinuti i da tražite izlaz za svoje dijete i sebe iz ove situacije. Iz vašeg pitanja shvaćam da se dijete boji ostati bez vas: naveli ste da ga ne može smiriti blizina drugih odraslih osoba (kao što su učitelji ili treneri) kao ni blizina prijatelja ili čak sestre, jer ona traži VAS.

Čini se da dijete nije postiglo dovoljnu separaciju. Moguće je da je separacija stagnirala ili se nije razvila do mjere potrebne za ovu dob uslijed nekih traumatskih događaja, gledanja ili slušanja nekih sadržaja koji nisu bili adekvatni za dijete. Dijete često ne zna uzrok svome strahu jer ga toliko integrira u sebe da on postane neko unutarnje uvjerenje koje mu je tako jednostavno i obično da ga ne iznosi drugima kao razlog svojih strahova. Također dječja mašta može pripomoći razvoju strahova. Zato je jako važno u opuštenoj atmosferi pokušati otkriti o čemu dijete često razmišlja, što bi voljela najviše promijeniti da može (kod vas, kod učiteljice, kod prijateljice, a onda i kod sebe…).

Blizak razgovor s roditeljima je izuzetan lijek za mnoge teškoće kroz koje dijete prolazi. To je sigurna luka iz koje će jednom, kada osjeti da može, isploviti na kratko, pa na dulje…

4 tipa povezanosti između djece i roditelja

Strah je nekada i naš obrambeni mehanizam. Njime se štitimo u opasnim situacijama. Dijete može opasnu situaciju definirati i kao gubitak bliske osobe ili neprihvaćanje od strane njemu važnih osoba.

Važan podatak bi bio utvrditi kako je taj strah krenuo, u kojoj dobi i u kojim uvjetima. Tu bi se mogli naći neki odgovori. Važno bi bilo znati je li u obitelji bilo nekih gubitaka osoba za koje je dijete bilo emocionalno vezano ili nekih događaja koji su na djetetu ostavili traga.

Moja kći se promijenila nakon polaska u školu!

Sva djeca prolaze kroz razvojne strahove koji su karakteristični za pojedinu dob djeteta te oni ne zahtijevaju stručnu pomoć. Takvi strahovi pomažu djetetu da napravi prijelaz iz jedne razvojne faze u drugu i na taj način sazrijeva. U razdoblju u kojem se vaše dijete nalazi moguće je da nastupe strahovi koje ste opisali. Najpoznatiji među njima je strah od škole. Ako pogledamo malo dublje što se nalazi u srži tog straha, vidjet ćemo da se radi o emocionalnoj nesigurnosti djeteta koje nije spremno funkcionirati samostalno i pred drugima. Strahovi kakve ste naveli u pitanju zahtijevaju stručnu pomoć. Postoji mogućnost odlaska na neke vrste terapija koje su bliske djeci kao što je art terapija, terapija igrom ili sociodrama za djecu.

Isto tako bi bilo dobro da i roditelji potraže stručnu pomoć kako bi eventualno razotkrili neke nesvjesne obrasce ponašanja ili komunikacije koji su mogli uzrokovati ili doprinijeti razvoju strahova kod djeteta. Također bi stručna osoba mogla olakšati roditelju prolaz kroz ovu zahtjevnu situaciju jer samo stabilan i smiren roditelj može pomoći djetetu u njegovim trenutnim teškoćama.

Ako roditelj bude suviše zabrinut i preplavljen nastalom situacijom, svoju nemoć će nesvjesno poslati djetetu kao poruku koja će ga još više uznemiriti. Tako nastaje začarani krug.

Roditelj se može obratiti za pomoć i savjetovanje bilo kojoj stručnoj osobi psihoterapeutu. Najlakše ih se može pronaći preko Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske koje imaju Registar psihoterapeuta.