Nitko ne želi i ne može raspravljati o odluci roditelja i njihovoj politici koja se tiče mobitela. Ali što je kada roditelji proširuju ta pravila na prijatelje svoje djece koji dolaze u posjet i na igranje kod njihove djece?

Ispada da su roditelji vrlo podijeljeni. Autorica i aktivistica Glennon Doyle objavila je post o strogoj politici koju ona i njena supruga Abby Wombach provode kad im prijatelji njihove djece i obitelj dođu u posjetu.

Kristina Fabris Zašto se djeca više ne igraju vani?

"Volim prijatelje svoje djece toliko da želim da međusobno razgovaraju u našoj kući", napisala je na Facebooku. "Znači, Abby i ja ćemo ih provjeriti na vratima. To možemo učiniti jer smo 'šefovi' ove kuće." Objasnila je kako je sve što je napravila ozbiljno. "Svi oni djeluju ogorčeno, ali se čini da im je lakše", napisala je. "Onda, nakon minute, pogledaju se. I razgovaraju. I plešu i smiju se i zabavljaju. I sjećaju se da su sa svojim prijateljima pa nema potrebe biti nigdje drugdje."

Post koji je skupio više od 60.000 likeova, potaknu je trenutnu raspravu. Na iznenađenje mnogih roditelja koji su se složili s Glennonovom perspektivom da ekrani sprječavaju njegovanje stvarnih odnosa, bezbroj ljudi je dovelo u pitanje njezinu odluku.

Djeca su važnija Mamin eksperiment pokazuje zašto roditelji trebaju maknuti mobitele

"Pomisli na to da moja kćer ima barijere i da ne može doći do mene kad je u tuđoj kući me plaši", bio je jedan od komentara. Druga je dodala: "Samo podsjetnik, neka djeca pronalaze utjehu u svom telefonu. Za neku djecu s tjeskobom, potrebna je hrabrost da se druže s prijateljima i da im telefoni pružaju utjehu."

Nekoliko ljudi je branilo tu ideju, dodajući da mobiteli nisu bili "zaključani u trezoru", već su ostavljeni u košari pokraj vrata, lako dostupni ako se pojavi određena potreba.

Kako ti stojiš po pitanju mobitela?