Kao novopečenom roditelju, kineziologu, bivšem atletičaru, a sada treneru trčanja ova tema mi je zanimljiva i sa profesionalnog i osobnog stajališta. Uz čestitke za novo poglavlje na životnom putu, često sam mogao i čuti šaljive komentare kao što su: „hoće li prvo trčati pa hodati?“, „Očekujemo novog li Bolta za 18 godina?“ itd. No odgovor je uvijek isti te će zapravo bit lajtmotiv cijelog ovog teksta: „Ovisi koliko ga će to zanimati“.

aktivna mama Trčanje s kolicima bolje nego što misliš - evo koje su prednosti

Pri odgoju djece svaki roditelj teži sveobuhvatno odgojiti svoje dijete, a to uključuje i razvoj zdravog odnosa (ili u najmanju ruku, manjak otpora) prema tjelesnoj aktivnosti i vježbanju kako bi dijete u ranoj dobi razvilo ljubav prema istraživanju, kretanju i to primarno kroz igru. Djeca kroz igru i zabavu nesvjesno potiču svoj rast i razvoj te razvijaju pozitivne navike, a svo troje je iznimno bitno za zdravlje djece u bliskoj budućnosti, ali i za njihovo zdravlje u odrasloj dobi.

Kada sa strane gledamo djecu, lako je reći (i pretpostaviti krivo) moje dijete „stalno“ skače, trči.. „Ma moći će bez problema odraditi sa mnom moju rekreativnu utrku na 5 kilometara“. Istina je da djeca „treniraju“ u drugačijem režimu nego što su zahtjevi klasičnog kontinuiranog („u komadu“) treninga trčanja. Djeca kroz igru imaju niz pokreta, najčešće skokova i trčanja, koja su kratkog trajanja i visokog intenziteta, zapravo suprotnost od sporijeg, ali kontinuiranog trčanja koja većina rekreativaca voli.

Stoga se preporuča da se djeci mlađoj od 5-6, pa čak i 7 godina ne nameće nikakav „trening“ trčanja već da isključivo kroz igru i zabavu s roditeljima i drugom djecom uživaju u kretanju. Kroz tu igru i različita kretanja (skakanje, valjanje, trčanje naprijed-nazad, lijevo-desno itd.) tijelo djeteta se zapravo priprema i jača (razvija snagu mišića, povećava se gustoća kostiju itd.). Možda i najbitniji dio je onaj mentalni, gdje djeca te ili mlađe dobi jednostavno još jednostavno nemaju razvijenu pažnju i razumijevanje za strukturirano trčanje, već više vole trčati „kako im dođe“ s puno zanimljivih ciljeva koje igra pruža.

Važna je kompetitivnost

Djeci dobi od 7 do 9 godina se može uvoditi kontinuirano trčanje, a koje se preporučuje maksimalno 2 do 3 puta tjedno. No odmah je bitno reći kako se u ovoj dobi i dalje primarno preporuča raznoliko trčanje i hodanje (dužeg i kraćeg trajanja, različitih brzina, dužih i kraćih pauza.. neka djeca što više trče po „osjećaju“), a iskustvo je pokazalo kako djeca ove pa i starije dobi (ali i odrasli ) vole treninge u kojima se trčanje ukomponira u neke igre (ledi Baba, razne igre lovica, štafete itd.). Prirodno, neka će djeca kroz takav pristup pokazati interes za dužim trčanjima, a tada bi takva trčanja trebala ograničiti na 20 do 30 minuta.

Kod djece u dobi od 10 do 12 godina sve se više javlja kompetitivnost te polako shvaćaju važnost treninga, najčešće s njima iznimno važnim ciljevima: „kako bi bili najbrži u školi“ i slično. Sukladno tome, djeca su mentalno, ali i tjelesno spremnija za nešto više treninga u svom tjednu rasporedu. U ovom periodu djeca koja već imaju nekog iskustva s trčanjem bi mogla trčati i do 4 puta tjedno. Negdje se spominju okvirne preporuke i do 5 puta tjedno te se često djeca ove dobi mogu vidjeti na „reelsima i tik-tokovima“ kako zbilja i trče toliko, ozbiljno treniraju i postižu ozbiljne rezultate (na kojim bi im zavidio i velik broj odraslih!), ali moja čvrsta preporuka je da se taj trend ne prati. Kao i kod odraslih, postoji mogućnost pretjerivanja i „izgaranja“ djece bilo u fizičkom, bilo u mentalnom smislu. Djeca trebaju ići na treninge trčanja ili bilo kojeg drugog sporta da se druže i dobro osjećaju, a isto vrijedi ako to rade i sa svojim roditeljima.

Djeca i mladi od 13 do 17 godina koja su u atletskim programima u ovoj dobi imaju već ozbiljne trkačke treninge, ali to ne smije biti smjernica za većinu djece koja se još uvijek žele igrati i uživati u kretanju te ih na tom putu ne treba sputavati rezultatima (iako, naravno, kod nekih to djeluje iznimno motivirajuće). Od trčanja, kao što je u ranijoj dobi bila igra, treba stvoriti aktivnost u kojoj se možete družiti s djetetom, a još je i bolje ako cijela obitelj sudjeluje u tome (pa sukladno tome se mogu planirati obiteljski izleti na utrke i slično). Ovo je vrlo osjetljiva dob u kojoj većina djece naglo smanjuje količinu kretanja (kraj osnovne, početak srednje škole) te roditelji imaju bitnu ulogu – da budu uzor i primjer svom djetetu i nauče ih kako je tjelesna aktivnost (specifično u ovom slučaju, trčanje) nešto u čemu se uživa pa čak i kada izostane natjecateljski rezultat.

Interes je uvijek ključan

Kako bih zaokružio ovu priču, moram ponovno naglasiti kako je svako dijete drugačije. To se prije svega odnosi na njihove interese, krivulju rasta i razvoja djeteta (neki brže i ranije rastu, neki sporije i kasnije pa sukladno tome u jednoj fazi mogu uživati u trčanju pa onda u drugoj ne – npr. zbog naglog rasta i manjka koordinacije i to je sve normalno) i još mnogo faktora, stoga se ove preporuke ne treba uzimati striktno već više kao vodič vođenja vašeg djeteta kroz proces odrastanja i upoznavanja vlastitog tijela gdje je trčanje odličan alat za razvijanje samopouzdanja, samoaktualizacije i pozitivnih navika za ostatak njihovog života.

I za kraj, a česta je tema „odraslih“ trkača – tenisice. Dječji modeli trkačkih tenisica su drugačiji od tenisica za odrasle (primarno materijali, izdržljivost i slično) stoga ukoliko se vaše dijete samo povremeno bavi trčanjem (primarno trenira neki drugi sport i/ili ne trenira atletiku..) nema potrebe za kupovanjem specifičnih tenisica za trčanje. Dapače, preporuka je da manja djeca (ali i odrasli) budu što više bosa jer time imaju višestruke benefite. Kako djeca rastu i ozbiljnije treniraju, može se postupno uvoditi sportska (trkačka) obuća.

Filip Koražija glavni je trener u klubu i školi trčanja Trčaona. 

razvoj mozga 7 aktivnosti kojima ćeš potaknuti razvoj mozga kod djeteta