Možda nam ne djeluje kao najvažnija stvar na svijetu, ali kako odrastamo, a posebno kad postanemo roditelji, sve više shvaćamo da je samopouzdanje izrazito bitno za svakog. Posebno puno znači u današnje vrijeme kad je jako bitno moći i znati se obraniti u raznim situacijama – da, samopouzdanje itekako pomaže u tom.

Istina, samopouzdanje je neuhvatljivo te može varirati čak i ovisno o tome kako se tog dana osjećamo. I to vrijedi za odrasle ljude, a teško možemo i sjetiti se kako je to funkcioniralo u djetinjstvu. Nije lako, to je sigurno, a posebno je teško u današnjem svijetu kojim dominiraju društvene mreže.

sjećaš li se ovoga Djeca 80-ih i 90-ih odrastala su drugačije: Ove su im navike pomogle razviti otpornost

"Mislim da je danas teže nego ikad odgojiti djecu punu samopouzdanja", kaže psihologinja Becky Kennedy, poznatija na društevenim mrežama kao Dr. Becky. "Djelomično je to zato što nikad nije bilo lakše djeci olakšati život. Što zvuči kao dobra stvar. No samopouzdanje zapravo proizlazi iz spoznaje da smo sposobni prebroditi razne zahtjevne situacije i nositi se s njima."

Upravo se u ovom krije savjet koji dr. Becky kaže da je – zastario. To je uvjerenje da roditelji moraju usrećiti dijete po svaku cijenu.

"Mislim da je riječ o svojevrsnom vodećem načelu – bilo da se izgovara naglas ili se u njega vjeruje – a to je: 'Moj je posao usrećiti moje dijete'", kaže Dr. Becky za Parade. "Jednostavno želim reći: ne. Ne, jer ako pokušavamo usrećiti dijete tijekom djetinjstva, zapravo stvaramo preduvjete za krhkost i tjeskobu u odrasloj dobi. Djetinjstvo se, naime, svodi na pitanje: u kakvom rasponu situacija mogu promatrati samoga sebe kako ih podnosim, nosim se s njima i uspješno ih svladavam?"

To izravno utječe na djetetovo samopouzdanje, smatra Dr. Becky. Ona objašnjava da, ako roditelj neprestano pokušava ukloniti prepreke i poštedjeti djecu neugodnih osjećaja, ne dopušta im da rastu i uče kako se nositi s nedaćama. Dakle, ako je djetetu poljuljano samopouzdanje ili se osjećaju loše, roditelj ne treba odmah "izbrisati" te probleme, jer tada dijete neće znati kako se izravno suočiti s tim izazovima.

Roditelji često ovaj stav protumače pogrešno, pa kažu: "Znači, želim da mi dijete bude nesretno?"

"Naravno da to nije tako! Zapravo postoji mnogo toga između", objašnjava dr. Becky. "Pomozimo svojoj djeci da se osjećaju dobro u vlastitoj koži i sposobno nositi se sa što širim spektrom emocija."

Dijete mora osjetiti cijeli niz osjećaja, od razočaranja i ljubomore do tuge i osjećaja manje vrijednosti u odnosu na druge, kaže Dr. Becky, te pojašnjava da je riječ o zdravim situacijama, a ne o onima toksičnima.

"I ti i ja znamo da ćeš te osjećaje doživljavati cijeli život", kaže ona. "To se ne može izbjeći. To je jednostavno dio ljudskog iskustva. Zato pripremimo dijete za put, umjesto da pripremamo put za dijete."

Ako djetetu pokušavamo olakšati i ukloniti svaki "loš" osjećaj, nelagodan osjećaj, onda ono neće biti sposobno samo otkriti da može učiti iz neuspjeha. Tada djeca odustaju od nekih pokušaja i prije nego isprobaju, te tako ne razvijaju otpornost na neuspjeh. Takva djeca nisu spremna nikad u nečem biti početnici niti postati vješt u nečem.

"Zapravo moraš biti spreman u tome biti loš. Drugim riječima, jednostavno biti nov u nečemu. To nije samopouzdanje. To je, naprotiv, život u kojem se povlačimo u sebe, praćen velikom tjeskobom i krhkošću."

Ključ je, ističe psihologinja, da roditelji shvate što točno znači samopouzdanje i kako ga ispravno usaditi djetetu.

"Ne smatram da je samopouzdanje isto što i osjećaj ugode. Zapravo vjerujem da je samopouzdanje povjerenje u samoga sebe – osjećaj da je u redu biti svoj čak i onda kada se ne osjećamo dobro", kaže Dr. Becky.

Upravo je to ključno za dijete – da bude sigurno u sebe, a to dovodi do tog da pritisak vršnjaka tada neće imati tako snažan učinak.

Važna je Psihologinja smatra da je jedna osobina važnija od djetetovih ocjena, talenta ili samopouzdanja