Današnji svijet je prepun čimbenika stresa kojih prije nije bilo, a izvori stresa mogu biti različiti. S njima se susreću i djeca. Izvori stresa za djecu i mlade mogu biti u: školi, obitelji, prijateljima/vršnjacima, tračevima i zadirkivanjima i slično. Škola može biti značajan izvor stresa. Djeca su opterećena i pod pritiskom zbog stalne potrebe za uspjehom. Rezultat svega toga je da djeca u školu dolaze agresivnija, neposlušnija, impulzivnija, tužnija i usamljenija. Trema, strah od odgovaranja, zabrinutost, mučnina, glavobolje, anksioznost samo su neki od simptoma s kojima se djeca susreću prilikom učenja, u školi ili prilikom ispitivanja.

Međutim djecu možemo naučiti i pripremiti za nošenjem s ovim izazovima. Uvježbavanjem temeljnog socijalnog i emocionalnog učenja dajete im alate za sreću. Pravo vrijeme za postavljanje ovih temelja je upravo u djetinjstvu.

Kako konstruktivno iskazivati osjećaje

Kod djece i mladih treba razviti sposobnost i unutrašnju snagu, to ih onda štiti od posljedica negativnih okolnosti u kojima se nađu. Ako djecu naučimo kako da se nose sa stresom i tremom prilikom odgovaranja, kako da konstruktivno iskazuju osjećaje i stvaraju veze prožete ljubavlju i poštovanjem, u kasnijim će godinama lakše izbjeći ozbiljne probleme.

Poboljšana samopercepcija, bolje ophođenje s teškim osjećajima, veća osjetljivost na osjećaje drugih kao i zdravi temelji za odnose i veze, od velikog su značaja tijekom čitavog života.

Optimalni preduvjeti za učenje

Pravo vrijeme je upravo sada! Zašto? Upravo zbog prirodnog razvoja dječjeg mozga.

Dječji mozak prolazi kroz važnu fazu rasta koja završava tek sredinom dvadesetih godina. U ovoj razvojnoj fazi vanjski utjecaji određuju razvoj mozga, a posebno nastanak socijalnih i emocionalnih neuronskih krugova. Ako roditelji potiču svoju djecu da nauče kako se mogu umiriti kada su preplašena ili ljutita, učvršćuju neuronske krugove koji služe za suočavanje sa stresom. Vjerojatnije je da će se mladi ljudi koje roditelji zanemaruju povesti za agresivnim impulsima djelovanja ili će im biti vrlo teško umiriti se. Učenjem ovih vještina stvaraju se optimalni mentalni preduvjeti za učenje.

Što kad naiđu na prepreke?

Područja mozga zadužena za emocije i ona zadužena za djelovanje psihološki su povezana, što utječe na učenje i podučavanje. Prefrontalni korteks kontrolira emocionalne impulse te je istovremeno sjedište naše radne memorije i mjesto na kojem se odvija ukupno učenje.

Svjesni smo sljedećega: ako kronični strahovi, bijes ili uzburkani osjećaji ometaju dječje misli, time se smanjuje kapacitet radne i kratkoročne memorije, zadužene za procesuiranje materijala u procesu učenja. Stoga možemo zaključiti da uspjeh u školi dijelom ovisi o sposobnosti učenika da si osigura i sačuva pozitivno socijalno okruženje. Poučavanjem učenika sposobnostima pomoću kojih će identificirati svoje osjećaje i uspijevati efikasno komunicirati te nenasilno rješavati konflikte, učimo ih spoznaji da nauče donijeti ispravne odluke, razviti empatiju te ostati optimistična i onda kada naiđu na prepreke.

Socijalno i emocionalno učenje

Centar Cjelovitost pokrenuo je program socijalnog i emocionalnog učenja pod nazivom Druga strana školskih dana. Socijalno i emocionalno učenje je proces kroz koji djeca spoznaju kako se suočiti s životnim izazovima s kojima se svakodnevno susreću.

Djeci i mladima pomaže u:

• Jačanju samosvijesti i samopouzdanja
• Smanjenju stresa, nošenju s tremom, strahom od odgovaranja i sposobnosti opuštanja tijela
• Nošenju s uznemiravajućim osjećajima i impulsima
• Poticanju suosjećanja i suradnje
• Postavljanju i postizanju pozitivnih ciljeva te odgovornom donošenju odluka
• Postizanju koncentracije i pozornosti

Ovakvi programi u suradnji s društvom, školama i roditeljima, zajedno mogu pridonijeti poticanju razvoja djece i njihovog odnosa prema vlastitim osjećajima, kao i odnosu prema drugim ljudima. To područje nazivamo socijalno i emocionalno učenje. Pritom se doista radi o sposobnosti koja se može naučiti isto kao što se mogu naučiti neki jezik, matematika ili čitanje. Nema potrebe za biranjem strana između školskog i emocionalnih sposobnosti jer brojni rezultati istraživanja jasno ukazuju na to da učenici postižu više kada se klasični način podučavanja kombinira sa socijalnim i emocionalnim učenjem.

Cilj programa je usvajanje socijalnog i emocionalnog učenja koje obuhvaća razvoj:

Samosvijesti

Samospoznaja: osoba identificira vlastite misli, osjećaje i pozitivne osobine te spoznaje kako one utječu na odluke i djelovanja.

Upravljanja samim sobom

Osoba postupa sa svojim osjećajima tako da joj oni ne smetaju pri rješavanju nekoga zadatka, već ga pomažu riješiti. Osoba si zadaje dugoročne i kratkoročne ciljeve te prevladava poteškoće koje joj se nađu na putu

Socijalne svijesti

Osoba identificira i razumije misli i osjećaje drugih, razvija empatiju i u stanju je sagledati stvari iz perspektive drugoga

Upravljanje odnosima

Osoba je u stanju oduprijeti se negativnom pritisku grupe te zna proraditi na rješavanju konflikta kako bi održala zdrave i korisne veze s pojedincima i skupinama.

Odgovornog ponašanja

Osoba pronalazi pozitivna, realno utemeljena rješenja problema, provodi ih i zna kako ih ocijeniti. On je u stanju procijeniti dugoročne posljedice svojih djela na nju samu i na ostale.

Istraživanja pokazuju da usvajanjem socijalnih i emocionalnih sposobnosti djeci i mladima pomažemo u postizanju uspjeha u školi i u ostalim životnim područjima.