Ako roditelju matematika stvara tjeskobu, to može ostaviti dugoročne posljedice na djetetov uspjeh
Kad djetetu treba pomoći oko zadaće, znaš da si tu ti ili onaj drugi roditelj. Svidjelo se to jednom ili drugom ili ne, nekad jednostavno djetetu moraš pomoći, pa čak i u nižim razredima. Najbolja je opcija kad jedan roditelj više voli jezike i prirodu, na primjer, a drugi matematiku. Tada dijete unaprijed može znati kome se za što obratiti. Sjajno je kad u obitelji netko nema problema s matematikom! Jer, ta matematika…
Neki jednostavno nemaju u mozgu taj klik za matematiku – ili se barem tako tješimo, zato što nam nikad nije sve skupa „sjelo na mjesto“ i cijeli se život „borimo“ s tom matematikom. I ma koliko se mi trudili da ne prenesemo na dijete svoje mišljenje i svoj stav o matematici, dijete će to osjetiti – baš kao i u svakoj drugoj situaciji. Čini ti se ovo pretjerano? Pa, čitaj dalje.
Petogodišnja studija otkrila je zabrinjavajuću vezu između roditeljske tjeskobe oko matematike i ranih računalnih vještina njihove djece, što se očituje dugoročno na djetetu, te može uzrokovati potencijalne probleme što se tiče dugoročnih akademskih uspjeha djeteta.
Istraživanje, koje je proveo međunarodni tim predvođen Sveučilištem Loughborough, zajedno s još tri talijanska sveučilišta, pratilo je 126 djece u dobi od tri do osam godina. Istraživanje je pokazalo da roditeljska tjeskoba zbog matematike može negativno utjecati na matematički razvoj djece - čak i dugo nakon što krenu u školu.
„Naši rezultati otkrivaju da tjeskoba roditelja zbog matematike utječe na uspjeh djece u matematici, čak i kada se uzmu u obzir razlike u obrazovanju roditelja", kaže dr. Kinga Morsanyi sa Sveučilišta Loughborough, koja je sudjelovala u istraživačkom timu.
Rezultati istraživanja pokazali su da su djeca roditelja koji su izjavili da osjećaju određenu tjeskobu zbog matematike u vrijeme kad su njihova djeca imala tri godine, kasnije pokazivala slabije rane računalne vještine u usporedbi s njihovim vršnjacima čiji su roditelji pokazivali nižu razinu matematičke tjeskobe. Rezultati istraživanja objavljeni su u Journal of Experimental Child Psychology.
Iako ovo nije posebno iznenadilo istraživače, ono što ih jest iznenadilo je činjenica da je ta posljedica vidljiva i osjetna još dugo nakon te dobi.
„Ovaj se učinak nastavio kako su njihova djeca rasla i kretala u školu, pri čemu su ta djeca još uvijek pokazivala slabiji uspjeh u matematici u dobi od osam godina, što je nevjerojatno, s obzirom na snažan utjecaj školovanja na razvoj matematičkih vještina", primijetila je dr. Morsanyi.
Istraživanja dosljedno pokazuju da je rani matematički razvoj ključna stvar kad govorimo o predviđanju budućeg akademskog uspjeha, koji kasnije utječe na prilike za karijeru, potencijal zarade, pa i šire i dublje.
No, nije sve tako crno – dok se stignemo prilagoditi. Dr. Morsanyi naglašava da roditelji ipak mogu nešto napraviti kako bi prekinuli ovaj krug.
„Jedan jednostavan, ali moćan korak koji roditelji mogu poduzeti je govoriti pozitivnije o matematici i prepoznati da nije potreban poseban talent za učenje matematike”, savjetuje ona. „Čak i ako se roditelji muče s matematikom, mogu pokazati interes, entuzijazam i ohrabrenje, te tako učiniti veliku razliku za svoju djecu.”
Evo što savjetuje ovaj tim:
- Izbjegavanje negativnog razgovora o matematici
- Prihvaćanje načina razmišljanja koji na pogreške gleda kao na prilike za učenje
- Rad na vlastitom podizanju samopouzdanja
- Razmatranje tečajeva matematike za odrasle radi poboljšanja osobnih vještina