Umjetna inteligencija može djetetu objasniti gradivo, napisati sastav, riješiti zadatak, sažeti lektiru i ponuditi novu perspektivu. No, razlika između pomoći i prečaca često se krije u jednom pitanju: nakon korištenja AI-a, zna li dijete više ili samo ima gotovu zadaću?

Dijete danas može otvoriti prazan dokument, upisati nekoliko riječi i za nekoliko sekundi dobiti uredan sastav s uvodom, razradom i zaključkom. Može fotografirati matematički zadatak i odmah dobiti rješenje, može zatražiti sažetak knjige koju nije pročitalo ili pripremu za ispit bez otvaranja udžbenika. Za roditelje je to potpuno nova situacija, jer donedavno smo mogli vidjeti da dijete nije napravilo zadaću, dok danas zadaća može izgledati besprijekorno, a da iza nje gotovo uopće nema djetetova rada i truda.

Zato kada je riječ o umjetnoj inteligenciji u obrazovanju važno je razmotriti što se događa s učenjem kada alat preuzima onaj dio proces u kojem dijete razmišlja, istražuje, griješi, pokušava ponovno i postupno dolazi do vlastitog odgovora.

riječ stručnjaka Od dijeljenja fotografija do isključivanja: Što dijete treba znati o razrednom chatu?

Od koje je dobi dijete spremno koristiti AI alate?

Ne postoji striktno određena dob nakon koje dijete automatski postaje spremno samostalno koristiti alate umjetne inteligencije. UNESCO navodi dob od 13 godina kao donju granicu za korištenje generativnih AI alata u obrazovanju, ali ta brojka predstavlja minimum, a ne potvrdu razvojne spremnosti svakog trinaestogodišnjaka.

Stvarna spremnost djeteta uključuje mnogo više.

Dijete bi trebalo razumjeti kako AI ne zna odgovor na način kako ga zna čovjek, da može iznijeti netočnu informaciju vrlo uvjerljivim tonom i da dobivene odgovore gotovo uvijek treba provjeravati. Dijete bi trebalo moći zaštititi osobne podatke, razlikovati vlastiti rad od generiranog sadržaja i pridržavati se pravila i načela koja su postavili roditelji i škola.

Za učenike nižih razreda osnovne škole ne preporučujem samostalno korištenje AI chatbotova iz više razloga, a najvažniji razlog je taj da pristup AI alatu ne bi trebao prethoditi osnovnim vještinama ključnim za djetetov razvoj: od učenja čitanja tekstova, oblikovanja rečenica, rješavanja jednostavnih problema, postavljanja pitanja, ispravljanja vlastitih pogreški do procjene odgovora i rješenja.

Tek tada AI može postati pomoć pri učenju. Bez tih temelja dijete teško može prepoznati kada mu alat pomaže, a kada ga navodi u potpuno pogrešnom smjeru.

Ako im želimo pokazati kako tehnologija funkcionira, to možemo učiniti zajedno, kroz kratku i vođenu aktivnost. U višim razredima AI se može uvoditi postupno, uz jasno određenu svrhu i nadzor odraslih.

Što AI može ponuditi djetetu u učenju?

Umjetna inteligencija može biti korisna kada je koristimo za razumijevanje, a ne za puko dovršavanje zadatka.

Dijete može zatražiti da mu AI neki pojam objasni jednostavnim riječima, ponudi dodatne primjere ili pretvori gradivo u kratki kviz za provjeru znanja.

AI može postavljati pitanja za ponavljanje ili dati povratnu informaciju o tekstu koji je dijete već samostalno napisalo.

Takva pomoć posebno može koristiti djetetu kojem je potrebno više ponavljanja ili jednostavnije objašnjenje od onoga iz udžbenika.

Ipak, odgovor AI-a uvijek treba promatrati kao prijedlog koji se provjerava, a ne kao izvor kojem se bezuvjetno vjeruje.

Najnoviji OECD-ov pregled primjene umjetne inteligencije u obrazovanju upravo tu ističe važnu razliku: AI može biti pomoć u učenju kada je korišten s jasnom obrazovnom svrhom, ali kada učenik samo prepusti rješavanje zadatka chatbotu, rezultat može izgledati bolje, ali stvarnog napretka u znanju često nema.

riječ stručnjaka Treba li djetetu prvi uređaj biti pametni sat, 'obični' mobitel ili smartphone?

Što AI djetetu može oduzeti?

Dok dijete čita zadatak, pokušava razumjeti problem, traži važne informacije i povezuje ih s onim što već zna, ono uči razmišljati. Dok bira riječi, slaže rečenice i pokušava jasno izraziti vlastitu misao, uči kako pisati. Dok istražuje, uspoređuje izvore i procjenjuje kojoj informaciji može vjerovati, razvija kritičko mišljenje.

Kada rješenje ne pronađe odmah, vježba kako ostati usredotočeno, kako uložiti trud i podnijeti nelagodu koju donosi težak zadatak. Svaka pogreška prisiljava dijete da zastane, preispita svoj postupak, promijeni pristup i pokuša ponovno. Upravo se kroz taj proces razvijaju upornost, samostalnost i povjerenje u vlastitu sposobnost rješavanja problema.

Ako cijeli taj put preuzme AI, dijete dobiva odgovor brzo i jednostavno, ali ostaje bez prilike uvježbavanja vještina zbog kojih je taj zadatak zadan. Ne čita s razumijevanjem, ne oblikuje vlastite rečenice, ne istražuje, ne provjerava mogućnosti i ne dolazi do vlastitih zaključaka. Kod kreativnih zadataka preskače i vrijeme u kojem ideja tek nastaje, razvija se ili zamjenjuje boljom.

Povremeno korištenje ne znači gubitak sposobnosti razmišljanja, ali problem nastaje kada posezanje za alatom postane prva reakcija na svaki zahtjevniji zadatak, jer tako se postupno stvara navika oslanjanja na pomoć tehnologije: dijete sve teže započinje samo, sve kraće ostaje fokusirano na problem i sve manje vjeruje da do odgovora može doći samostalno.

Dugoročno tako možemo dobiti učenika koji predaje uredne zadaće, ali se bez AI-a teško fokusira, razvija ideju, procjenjuje informacije ili samostalno rjeešava problem.

Gdje završava pomoć, a počinje prepuštanje zadatka AI-ju?

Granica se najlakše prepoznaje prema tome tko obavlja glavni misaoni posao.

Ako dijete prvo pokuša riješiti zadatak, a zatim traži objašnjenje dijela koji ne razumije, AI mu pomaže. Ako napiše sastav pa zatraži od AI-a da mu označi dijelove koje treba poboljšati, i dalje ostaje autor teksta. Ako traži pitanja za ponavljanje ili dodatne primjere, koristi tehnologiju kao podršku učenju.

No, ako dijete kopira cijeli zadatak alatu, prepiše dobiveni odgovor i preda ga pod svojim imenom, onda pričamo o delegiranju procesa učenja AI-u.

Roditelji tu razliku mogu provjeriti vrlo jednostavno. Zamolite dijete da vlastitim riječima objasni što je napravilo, zašto je odabralo dobiveni postupak i što bi promijenilo. Ako bez ekrana ne može objasniti napisani odgovor, zadaća možda jest završena, ali učenje nije.

Kako koristiti AI tako da potiče razmišljanje?

Mnogo toga ovisi o načinu na koji dijete postavlja pitanje. Umjesto upute „Napiši mi sastav”, može upisati: „Postavi mi pet pitanja koja će mi pomoći samostalno razviti ideju za sastav.“

Umjesto: „Riješi mi ovaj zadatak“, može pitati: „Objasni mi gdje je pogreška i postavi mi sličan zadatak za vježbu.“ Školsko gradivo može pretvoriti u pitanja za kviz koji će djetetu pomoći u njegovu svladavanju i boljoj pripremi za test.

U svim tim primjerima dijete ostaje aktivno: razmišlja, bira, provjerava i donosi konačne odluke. AI tako ne isporučuje proizvod, nego pomaže djetetu u učenju.

Koja pravila roditelji mogu postaviti?

Za stariju djecu koja su spremna koristiti AI alate, potpuna zabrana teško će pridonijeti razvoju odgovornog korištenja alata s kojim će se susretati u obrazovanju i kasnijem radu. Međutim, potpuno slobodan pristup jednako je problematičan, osobito dok dijete još nema razvijenu naviku provjeravanja informacija i sklono je bezuvjetno vjerovati odgovorima umjetne inteligencije.

Obiteljska pravila mogu biti vrlo konkretna:

1. Dijete najprije samostalno pokušava riješiti zadatak

2. AI se koristi sa svrhom: za objašnjenje, dodatni primjer, kviz ili povratnu informaciju, a ne za izradu cijelog zadatka.

3. Dobiveni odgovori se provjeravaju u udžbeniku, bilješkama ili drugim pouzdanim izvorima.

4. U AI alate ne unose se osobni podaci, vlastite fotografije, ocjene, zdravstveni podaci ili drugi privatni sadržaji.

5. Dijete otvoreno navodi kada je i za što koristilo umjetnu inteligenciju, osobito ako to zatraži učitelj ili roditelj.

6. Mlađe dijete koristi AI uz roditelja, a ne samo iza zatvorenih vrata i na vlastitom uređaju.

7. Poštujemo pravila škole i upute nastavnika o korištenju AI alata.

Trebaju li škole jasnije odrediti kada je dopuštena upotreba AI-a?

Dijete teško može naučiti odgovorno koristiti umjetnu inteligenciju ako u jednoj učionici vrijedi potpuna zabrana, u drugoj se njena upotreba prešutno tolerira, a u trećoj nitko ne zna treba li je navesti.

Škole bi trebale jasno objasniti kada je AI dio zadatka, kada se smije koristiti samo za pojedine korake i kada učenik mora raditi potpuno samostalno.

Pravilo „Nemoj koristiti AI“ nije dovoljno ako djeca ne razumiju što se pod tim korištenjem podrazumijeva.

Jasna pravila štite i djecu koja rade samostalno i nastavnike koji trebaju procijeniti njihovo stvarno znanje. Ona pomažu i roditeljima koji kod kuće sve češće čuju pitanje: „Smijemm li za ovu zadaću koristiti AI?“

Umjetna inteligencija neće nestati iz života djece, zato ih trebamo učiti da razlikuju alat koji proširuje njihovo znanje od alata koji razmišlja umjesto njih.

Savršeno napisana zadaća vrijedi vrlo malo ako dijete nakon nje ne zna, ne može i ne usuđuje se razmišljati bez pomoći ekrana.

korisno ili ne Umjetna inteligencija može biti korisna u obrazovanju, ali može potaknuti intelektualnu lijenost