U zdravom odnosu roditelja i djeteta, roditelj pruža ljubav, vodstvo i podršku svom djetetu. Međutim, neka djeca preuzimaju ulogu roditelja, snoseći odgovornosti koje nadilaze njihovu razvojnu spremnost. Ovaj oblik odnosa, poznat kao parentifikacija, često se javlja kada roditelji nemaju fizičke, mentalne ili emocionalne kapacitete za pružanje potpune podrške svom djetetu.

Ovaj odnos može biti zbunjujuć za dijete. "Parentifikacija može izazvati anksioznost kod djeteta jer se nema koga osloniti osim na sebe. Dijete može postati nesigurno, bez osjećaja stabilnosti, ili uzrokovati unutarnji pritisak da uvijek donosi ispravne odluke, iako često ni samo ne zna što je ispravno", objasnio je dr. Joseph Laino, klinički psiholog za Parents.

naše male spužve 8 navika koje djeca gotovo sigurno pokupe od svojih roditelja, prema stručnjacima

Što je parentificirano dijete?

Parentificirano dijete je ono koje mora preuzeti ulogu skrbnika ili roditelja, bilo fizički ili emocionalno, prije nego što je razvojno spremno za takvu odgovornost. Takva djeca često obavljaju zadatke odraslih bez priznanja ili podrške za svoje napore.

Vrste parentifikacije

Postoje dvije glavne vrste parentifikacije: emocionalna i instrumentalna.

Emocionalna parentifikacija uključuje situacije u kojima dijete pruža emocionalnu podršku roditeljima, poput čuvanja tajni, davanja savjeta ili stalne emocionalne dostupnosti. Dijete tako često preuzima ulogu povjerenika ili medijatora.

Instrumentalna parentifikacija odnosi se na fizičke zadatke, poput kuhanja, čišćenja, čuvanja mlađe djece ili upravljanja financijama obitelji. Ako dijete preuzima previše odgovornosti koje bi trebale pripadati roditeljima, to može uzrokovati preopterećenje.
Prema dr. Lainu, instrumentalna parentifikacija postaje problematična ako zadaci služe potrebama roditelja, a ne dobrobiti djeteta.

Provedeno u Velikoj Britaniji Zaposleni roditelji neprestano su na rubu izgaranja, pokazalo je ispitivanje

Znakovi parentificiranog djeteta

Dr. Laino navodi nekoliko ključnih znakova parentifikacije kod djece:

• Jaka želja da ugode odraslima, na štetu vlastitih potreba
• Povećana razina stresa ili tjeskobe
• Osjećaj krivnje ili srama
• Stalna briga o emocijama ili dobrobiti drugih
• Teškoće u izražavanju vlastitih potreba
• Nedostatak djetinjstva zbog preuzimanja odgovornosti
• Problemi s postavljanjem granica
• Osjećaj odgovornosti za obiteljske probleme
• Razlika između odgovornog i parentificiranog djeteta

Iako parentificirano dijete često djeluje odgovorno i zrelo, postoji ključna razlika. Na primjer, odgovorno dijete može pomoći s večerom ili oprati suđe, dok parentificirano dijete preuzima odgovornost za cijelu obitelj – od kuhanja i čišćenja do brige o mlađoj braći i sestrama.

Kako se nositi s parentifikacijom?

Prepoznavanje parentifikacije prvi je korak prema rješavanju ovog problema. Ako si u djetinjstvu doživjela parentifikaciju, važno je raditi na postavljanju zdravih granica, redovitoj brizi o sebi i razumijevanju emocionalnih okidača.

Dr. Laino preporučuje:

• Postavljanje granica: Nauči reći "ne" kada je potrebno i postavi limite u odnosima.
• Briga o sebi: Bavi se aktivnostima koje te vesele i poveži se s unutarnjim djetetom.
• Potraži podršku: Ako ti svakodnevni zadaci ili odnosi postaju preteški, razgovor s terapeutom ili pouzdanim članom obitelji može biti od velike pomoći.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Ako osjećaš da te prošla iskustva previše opterećuju i da samostalno ne možeš postići promjene, vrijeme je za profesionalnu pomoć. Terapeut ti može pomoći u boljem razumijevanju emocija i uspostavljanju zdravijih odnosa.

važna vrlina Ovo je 5 stvari koje možeš raditi da tvoje dijete bude samostalnije