"Naš prvi osnovani roditeljski Dječji vrtić 'Ružičnjak' nije običan vrtić", poručuju ponosni organizatori. "Ne samo zato što u njemu djeca nose prekrasne, praktične i udobne odore i na samo zato što izgleda kao dvorac, okružen prekrasnim zelenim parkom, vrtom i voćnjakom."

U njemu djeca provode dio dana dok njihovi roditelji rade, ali su roditelji svejedno vrlo uključeni u njihov odgoj. Djeca u vrtiću uče puno toga, od stranih jezika do grafo-motorike i matematike, veselih pjesmica, prepoznavanja i vježbanja prvih slova i boja do pristojnog ponašanja i ophođenja s drugima, ali ono što je najvažnije, ističu, uče se vrlinama. I ne samo da to rade u vrtiću, već vrline – poput reda, higijene, urednosti, suosjećajnosti, pristojnog ponašanja i slično – s njima kod kuće vježbaju i njihovi roditelji.

James Stenson, dugogodišnji ravnatelj uspješne škole u Chicagu, ugledni stručnjak i autor nekoliko knjiga o odgoju i obrazovanju ovako je sažeo roditeljsku ulogu: "Roditelji su uspješno obavili svoju zadaću ako njihova djeca odrastu u kompetentne, odgovorne, obzirne i velikodušne žene i muškarce koji su odlučni živjeti prema principima integriteta, u odrasle koji odaju počast svojim roditeljima svojim životom; kroz svoje ponašanje, savjest i karakter. Odgojiti djecu da budu takva, to je smisao roditeljstva."

Kako bi se omogućio kvalitetan odgoj po mjeri svakog učenika potrebno je da roditelji i nastavnici odnosno odgajatelji međusobno usko surađuju na sustavan način. Konkretno u praksi to znači da svako dijete, odnosno učenik ima svog Mentora s kojim tromjesečno, a po potrebi i češće razgovara o svom napretku. Mentor se također redovito susreće i s roditeljima te im pruža podršku i pomoć kako bi zajedno svakom pojedinom djetetu omogućili da najbolje iskoristi svoje talente i maksimalno razvije svoje intelektualne i ljudske potencijale. Tome svjedoče brojne škole i vrtići u svijetu koje već niz godina rade po toj metodologiji i imaju najbolje rezultate, ističu u RINO institutu, te dodaju kako u svijetu postoji rastući trend otvaranja sve većeg broja ovakvih roditeljskih dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola. Djecu, mlade ljude je potrebno formirati, oblikovati na profesionalnom planu ali isto tako na humanom i općeljudskom, smatraju u RINO Institutu.

"S tim ciljem djetetu treba osigurati okružje koja će o tome voditi računa. U pravilnoj okolini i uz vodstvo mentora dijete će izvrsno napredovati i usvojiti zdrave navike, ne samo na polju higijene, pravila lijepog ponašanja i pristojnosti već i što se tiče oblikovanja karaktera, jačanja volje i usvajanja vrlina poput odgovornosti, velikodušnosti, suzdržanosti, požrtvovnosti i strpljivosti. Te se lijepe i poželjne osobine konkretiziraju u djelima poput pomaganju prijatelju koji ima neki problem, dovršavanju započetog posla, zdravoj znatiželji koja ih potiče na učenje novih znanja, kritičkom razmišljanju i mudrom zaključivanju. Razumljivo je da su ta djeca motivirana i stoga postižu vrhunske akademske rezultate, na ponos svoje obitelji ali i na korist cijelom društvu. Pored toga, što je roditeljima također jako važno, djeca su radosna i zadovoljna, složna, vole ići u školu i odrastaju u sretne zrele ljude."

Navedeni vrtić u Zagrebu, koji je otvoren u krilu humanitarne organizacije Roditeljskog Instituta za odgoj i obrazovanje – RINO, tek je dio i početak pedagoškog djelovanja navedenog Instituta čiji je prirodni slijed pokretanje roditeljske osnovne škole. Na ovaj se način u Hrvatskoj konačno otvara mogućnost roditeljima koji su svjesni svoje uloge i žele više sudjelovati i uložiti trud u odgoj i obrazovanje svoje djece.

Odrastanje u prirodi - Eko vrtić

Ispred zgrade dječjeg vrtića prostire se vrt prepun prekrasnih ruža te prostrani zeleni krajolik s voćnjakom i vrtom. U "Ružičnjaku" je djeci osim toplog obiteljskog ozračja pružena i ekološka edukacija kroz brigu o sadnicama i plodovima, stoga djeca od malih nogu sade, zalijevaju, beru plodove i imaju stvarni kontakt s prirodom tijekom svih godišnjih doba. U proljeće mališani beru cvijeće i voćke, na jesen skupljaju lišće, dok je zima rezervirana za snježne radosti koje uključuju izradu snjegovića, sanjkanje i grudanje. 

Boravak na svježem zraku i izlet u prirodu je gotovo svakodnevica, stoga je ovakva priroda "ispred kućnog praga" i njezin ekosustav neprocjenjivo bogatstvo u odrastanju djece. Mališani nesputano jurišaju i istražuju prirodu oko „Ružičnjaka“ koja obiluje s više od trideset patuljastih stabala djeci omiljenog voća: jabuka, marelica, kruška i šljiva. U dječjem vrtiću i budućoj osnovnoj školi "Ružičnjak" zelenilo i priroda su dio odgoja i obrazovanja, jer je škola u prirodi je ovdje prisutna cijelo vrijeme!

Iskustva roditelja:

Bračni par Tenšek: Jednostavno sam se zaljubila u ovaj projekt čim sam čula za njega. Da bi san postao stvarnost, trebalo je pridobiti racionalnog muža. Puno smo razgovarali, a tijekom jednog vikenda smo zajedno proučili sve dostupne materijale o programu koji se nudi u vrtićima i školama ovog tipa i to je bilo to (čitaj: i muž se zaljubio :)). Ružičnjak smatramo najboljim mjestom gdje nam djeca mogu boraviti dok nisu s nama.

Bračni par Cvitan: Čuli smo za pokretanje vrtića Ružičnjak u krugu naših prijatelja. Imamo sedmero djece od kojih najmlađa Petra mora još "odraditi" vrtić. Sva djeca su nam išla u razne vrtiće, bilo državne ili privatne, ovisno o tome gdje smo živjeli, gdje je bilo mjesta. Odupirali smo se ideji da naše dijete upišemo u Ružičnjak, a razlozi su se pokazali nevažni. Ovakvo iskustvo još nismo imali: naše dijete ne odbija vrtić već jedva čeka ići svojim prijateljima i tetama. Dolazi kući sa lijepim, zdravim mislima i pričama. Kod kuće kao i u vrtiću želi imati "kutiju dobrih djela", želi slušati klasičnu muziku, raste u vrlinama, odgajana je u vjeri. Volimo povezanost, prijateljstvo, otvorenost, suradnji između roditelja, teta i svih zaposlenika vrtića. Djeca to osjete, vrtić je druga obitelj. Petra kaže: "idemo u dobri vrtić!" Nismo požalili!

Bračni par Baždar: Od početka smo znali da je to nešto posebno. No, nismo očekivali neko veliko čudo na početku. Mislili smo to se kod nas tek otvara i trebat će neko vrijeme da postigne razinu onoga što očekujemo. Naše dijete je išlo u javni vrtić dvije i pol godine, malo smo se bojali kako će to izgledati pošto ga zadnju godinu premještamo u drugi vrtić no od kada smo ju upisali u Ružičnjak ona se potpuno rascvjetala i to je počelo već u prvih mjeseca dana. Ona se iskreno veseli vrtiću i tuguje i plače kad dođemo po nju da ide doma, pjeva nam pjesmice na Engleskom jeziku, piše i zbraja, crta nam prekrasne slike, zna kako izgledaju i zvuče instrumenti klasične glazbe i kad ju pitamo što ti se najviše sviđa u vrtiću ona nam kaže – aktivnosti! Naše dijete je jako sretno u Ružičnjaku i mi ju uživamo gledati kako napreduje u dobrim navikama vrlinama jer osjećam da radeći na tome zajedno i mi napredujemo s njom. Čini nam se da će uskoro biti navala na ovakve vrtiće i škole, jer ovo je stvarno nešto iznimno!