Želiš djetetu postaviti granicu bez svađe i osjećaja krivnje? Ovih 5 rečenica može pomoći
Djeci trebaju granice. One im pokazuju dokle mogu ići, daju im sigurnost dok istražuju svijet i pomažu im razviti vještine koje će im trebati kasnije u životu. No kako ih postaviti tako da pritom ne narušavamo djetetovo samopouzdanje?
Postavljanje zdravih granica djeci velikim dijelom počinje i od granica koje roditelji postavljaju sami sebi. Stručnjaci izdvajaju nekoliko rečenica koje mogu pomoći roditeljima da budu jasni i dosljedni, a da se dijete pritom osjeća saslušano i uvaženo.
1. „Volim te, ali treba mi malo vremena za sebe“
Roditelji ne moraju biti dostupni baš svake minute. Bračna savjetnica Susan Allan kao primjer navodi situaciju u kojoj roditelj djetetu jasno kaže da ga voli, ali da mu treba pola sata za sebe te da će se nakon toga vratiti i provjeriti kako napreduje sa zadaćom.
Na taj način roditelj postavlja vlastitu granicu bez odbacivanja djeteta, a istodobno čuva vlastito strpljenje.
2. „Razumijem zašto to želiš, ali...“
Kada postavljamo granicu vezanu uz neku aktivnost ili ponašanje, psihologinja dr. Sharon Saline savjetuje da najprije priznamo da djetetova želja iz njegove perspektive ima smisla.
Ako roditelj smatra da nešto nije sigurno ili da dijete za to još nije spremno, može najprije pokazati da razumije njegovu želju, a zatim objasniti zašto to trenutačno nije moguće. Ako je primjereno, može mu objasniti i pod kojim bi okolnostima to u budućnosti moglo biti moguće.
Tako dijete dobiva osjećaj da smo ga saslušali, čak i kada je konačan odgovor „ne“.
Kada je riječ o neprihvatljivom ponašanju, ružnim riječima ili pitanjima sigurnosti, Saline preporučuje i obiteljski razgovor o ljutnji, agresiji i burnim reakcijama. Obitelj može unaprijed dogovoriti što se od svakoga očekuje u takvim trenucima i što će se dogoditi ako se dijete ne može smiriti i surađivati, piše Yourtango.
3. „Najvažnije je ostati vjeran sebi“
Pomoći djetetu da prepozna ono po čemu je posebno može pridonijeti njegovu samopouzdanju i pomoći mu da lakše zadrži vlastite granice pod pritiskom drugih, smatra trenerica osobnog razvoja Jan Bowen.
No ta poruka teško će imati težinu ako roditelj istodobno dijete uspoređuje s braćom, sestrama ili vršnjacima – bilo da je riječ o ocjenama, izgledu, talentima ili osobnosti.
Djeca promatraju i ponašanje roditelja. Ako im govorimo koliko je važno biti svoj, a istodobno skrivamo vlastite osjećaje, stavove ili talente ili često osuđujemo druge zato što su drukčiji, dijete će primijetiti nesklad između onoga što govorimo i onoga što radimo.
4. „Stanimo na trenutak“
Kada razgovor krene u pogrešnom smjeru, ne mora se nastaviti pod svaku cijenu. Dr. Saline preporučuje napraviti kratku stanku i razgovoru se vratiti kasnije.
Roditelj može reći i: „Ovo što se sada događa ne pomaže ni tebi ni meni. Usporimo i pokušajmo sagledati što se događa prije nego što nastavimo.“
Takva stanka može dati i roditelju i djetetu priliku da se smire prije nego što nastave razgovor.
5. „Ne“ – ali samo ako to doista mislite
Dijete možda neće biti sretno kada čuje „ne“, ali to ne znači da je roditelj napravio nešto pogrešno. Psihoterapeutkinja Lianne Avila ističe da djeca ne moraju biti sretna cijelo vrijeme.
Dosljedno „ne“ pomaže im razumjeti granice, ali i naučiti postavljati vlastite. Prema Avili, djeca koja nikada ne čuju „ne“ teže mogu naučiti i sama izgovoriti tu riječ.
Jednako je važno čuti dijete kada ono kaže „ne“. Kada osjeti da ga roditelj zaista sluša, dijete se osjeća voljeno, a istodobno uči kako izraziti vlastite granice.
Granice koje roditelji postavljaju u djetinjstvu mogu imati važnu ulogu i mnogo kasnije. Kada su jasne, smislene i dosljedne, roditelj vlastitim primjerom pokazuje djetetu kako jednoga dana postavljati i čuvati vlastite granice u odnosima s drugima.