Muškarac. Onaj koji je skakao na bizona da bi obitelji priskrbio hranu i odjeću. Onaj koji je golim rukama klesao kamen kojim je sagradio dom u kojemu su odrasle generacije i generacije. Onaj koji je sa svojim volovima i plugom iz škrte zemlje hranio svoju obitelj. Muškarac.....

Muškarac je, evolucijski gledano, svojim mišićima gradio, prehranjivao i oblačio. Tisućama godina muškarac je bio lovac, ali nije bio otac. Bio je očinska figura. Danas je sve drugačije. 

Tijekom jednih od posjeta pedijatrici, kaže ona nama: "Djetetu svakoga dana stavljajte obloge od kadulje i proći će. Bilo bi dobro da ih držite što duže, ali mama neće imati toliko vremena pa koliko uspijete." 

"HAALOOOOOO!!! Tuuu saaammm!!", s tužnim pogledom promatram pedijatricu. 

"Tuuuu sammm! I taaata je tuu. I ja mogu/znam/želim stavljati obloge", ljutito i razočarano odlazim iz ordinacije.... 

No, nije to bio jedini put. Drugi posjet pedijatrici gotovo identičan scenarij:

"Dijete odlično napreduje, sve je savršeno", kaže doktorica i dodaje "Mama odlično čisti pišu..."

Isti pogled, isti osjećaj, sve isto. "I tata čisti pišuuuu! I tata čisti pišu", već stvarno ljut odlazim iz ordinacije...

A ona je rekla samo ono što je poznato, što se može posvuda pročitati, odnosno nepročitati. Muškarci su zanemareni kao očevi u prvim mjesecima djetetova života. Vjerujem da smo za to dobrim dijelom i sami zaslužni, barem za to opće stajalitše i sliku o nama, jer kakav si to frajer ako umjesto pive s frendovima u lokalnoj birtiji odabereš mijenjanje pelena i igranje s djetetom... 

Pretražujući stotine i stotine stranica pokušavajući saznati što više o trudnoći, o novorođenčetu, o svemu što je iole vezano za bebu, nisam naišao na tekstove o tatama. Jedno od stvari koje mi je ostalo u sjećanju je - savjet mamama – zamolite svog partnera da uskoči u kućanskim poslovima. Da malo pomogne. Na mnogim forumima i komentarima brojnih tekstova jako često sam mogao pročitati, a što me jako rastužuje, da se majke žale da im muževi ne pomažu, da ne uskaču. Da se ne igraju s djetetom, da su stalno vani, da nisu očevi. 

No vrijeme je da se stvari promijene. Više ne lovimo bizone niti oremo zemlju. Ostavljamo svoj plug i uzimamo nove alate – kremicu, pelenu, trljačicu i slinček. Ken Scott, redatelj filma 'Delivery Man' (to je onaj film u kojemu su klinici zeznuli stvar pa je Vince Vaughn otac 500-njak djece) jednom prilikom je rekao: "Ovaj film bilo bi nemoguće snimiti prije 15-20 godina. Danas muškarci žele sudjelovati u životu svoje obitelji, svoje djece". 

Danas muškarci žele biti očevi. A to potvrđuje i statistika. Naime, čak 90 posto očeva djece mlađe od pet godina, svoje je mališane kupalo, mijenjalo im pelene, pomagalo im na zahodu ili ih odijevalo najmanje nekoliko puta tjedno. (Zanima me koliko njih je to radilo do prve djetetove godine života.)

Jer nema većeg užitka nego okupati svoje dijete, promijeniti mu pelenu, davati mu kašicu i bočicu. Nema veće sreće nego doći doma s posla i zagrliti ženu i dijete te igrati se zajedno. 

I zato je ovaj muškarac postao: 

Otac. 

Onaj koji se ustaje nekoliko puta u noći i majci dodaje svoje novorođeno dijete da se nahrani. Onaj koji uzme spužvu i opere suđe i kupaonu. Onaj koji pjeva svom djetetu prije spavanja i poljupcem zaželi mirne snove. Onaj koji skuha ručak. Onaj koji se brine za svoju obitelj.