Moje iskustvo s dojenjem je šaroliko utoliko što nisam imala fizički prevelikih izazova u pogledu dugotrajnih i bolnih oštećenja bradavica, nedostatka mlijeka ili teškom prihvaćanju od strane moje djevojčice, ali psihički mi nije bilo nimalo zabavno, slatko niti me taj cijeli proces veselio ili prosto rečeno – nisam baš luda za dojenjem.

Prije nego što sam rodila bila sam vrlo odlučna da ću dojiti svoje dijete, no već nakon mjesec dana "praktičnog rada" poželjela sam odustati jer je moje dijete plakalo kad god nije bila na dojci i iz tog razloga sam prvih mjesec i pol dana bila prikovana za krevet i moja je bebica bila "prikopčana" na mene 23 od 24 sata u danu. Kada sam mislila da ja to više neću i ne želim, odlučila sam prespavati noć pa ako ću i drugi dan tako misliti to ću i napraviti. Ukratko, drugi dan sam odlučila još malo pričekati s prestankom i tako smo nas dvije izdržale evo do sadašnjih njenih osam mjeseci.

Odlučila sam ukinuti dojenje

Nakon navršenih šest mjeseci starosti, njeno noćno spavanje je postalo, jednostavno rečeno, NE-spavanje. Buđenje svakih sat vremena s početkom u ponoć pa sve do jutra i jedina "tableta za spavanje" je dojka s vremenom djelovanja – sat vremena.

Dakle, to je bilo prije dvije mjeseca i kronično sam iznemogla i umorna jer ne spavam tijekom noći, ne spavam niti po danu jer treba nešto u danu i obaviti. Stoga sam odlučila da ukidam dojenje jer je dovoljno velika da nije gladna tijekom noći, a danju ionako imamo jedno dojenje koje odradi više u igri nego u kvalitetnom cicanju.

Pada li mi to teško? Ne mogu vjerovati da ću ja to reći, ali da. Meni, koja nije našla nikakav gušt u dojenju, osim svjesne činjenice da je to najbolja, najzdravija i najkvalitetnija hrana što ću joj ikada moći pružiti. Nakon dugih osam mjeseci, u kojima sam htjela odustati bezbroj puta, sada mi to teško pada "jer je to nešto naše", koliko god nisam, do unatrag mjesec dana, shvaćala tu uzrečicu majki dojilja. Bilo mi je teško, bilo mi je naporno, puno puta sam nalazila izgovore da prestanem, ali izdržala sam dugo. Mogla sam još malo, ali umor i iscrpljenost je u mom slučaju presudila i prekidam zadovoljna jer sam izdržala puno duže od nekog minimuma od tri mjeseca i prosjeka od šest mjeseci starosti djeteta. Nakon par dana javila se grižnja savjesti i pitanje jesam li mogla još malo.

Najveća bliskost s djetetom

Moja prijateljica Lucija imala je problema s dojenjem svog prvog djeteta jer je bebica bila nedonošče, rođena je mjesec dana prerano i još nije imala razvijen refleks cicanja. Uz to su joj bradavice bile uvučene, no ona je bila odlučna da će dojiti i u tome je uspjela. Svoju djevojčicu je dojila punih godinu dana, bilo joj je teško prekinuti dojiti jer su joj to bili trenuci najveće bliskosti s njezinom prvorođenom, ali tješila ju je činjenica da planira imati i drugo dijete i da to nije kraj takvoj razini bliskosti s drugim živim bićem.

Nakon dvije godine došao je na svijet i njen sinčić kojeg je dojila do 14 mjeseci starosti jer kaže, sada kada prekine, to je to, nema više trećeg puta, a za nju je to najveća bliskost koju je mogla iskusiti u životu. Usprkos tome što je njeno mišljenje o dojenju drugačije od mojeg, odlučila je da je godina dana dovoljno razdoblje za dojenje i da je tada vrijeme za prestanak jer dijete tada već jede sve, vitamine i minerale dobiva iz drugih izvora, a i dječja psiha je dovoljno razvijena da mu dojenje u svrhu utjehe nije više potrebno.

Gdje povući granicu?

Na televiziji sam vidjela priče majki koje su dojile svoje prvorođene i tijekom iduće trudnoće pa i paralelno nakon rođenja drugog djeteta jer su to smatrale najboljim za svoje mališane.

Kada se prestaje s dojenjem? Nekada je bilo logično i uobičajeno da se prestaje kada dijete navrši godinu dana i/ili majka krene na posao. Danas je to vrlo raznoliko. Potiče se što dulje dojenje, prema WHO-u najbolje je dojiti dijete do treće godine na što će neki reći da je pretjerano, dok će drugi reći zašto ne i dalje.

Većina majki prestaje dojiti, kao što sam i navela ranije, kada krene na posao što je uglavnom nakon što dijete navrši godinu dana. Naravno da je i dulje dojenje zdravo za dijete, ali moje je skromno mišljenje da postoje i drugi načini da se nastavi sa zdravom prehranom djeteta. Isto tako i raniji prestanak dojenja nije smak svijeta.

Kada sam prestala s dojenjem, javila mi se grižnja savjest i tisuću puta sam si postavila pitanje jesam li mogla još malo, no pitanje je gdje povući granicu?