Čini mi se da je danas biti roditelj puno veći izazov nego prije jer između ostaloga postoji jedno društveno očekivanje o tome što znači biti dobar roditelj koje tu ulogu stavlja u područje nemogućih misija. 

Ribafish: 'Da mi je biti dobar otac...'

Težnja ka savršenstvu

Roditeljima s kojima radim već na prvom susretu kažem da će kao roditelji mnogo griješiti i da je to u biti super. Svi se bojimo grešaka i sve više postoji strah od toga da nekim svojim postupcima roditelji mogu traumatizirati dijete.

No, tu se radi o roditeljima kojima je stalo, koji brinu o djetetu i koji čine uobičajene greške koje se mogu popraviti iskrenim oprosti i otvorenom i osobnom komunikacijom. Osim što dijete na taj način uči ispričati se i priznati da je pogriješilo, polako se razbija i ta idealna slika roditelja u dječjim očima kao osobe bez mane koja sve zna i može. Roditelji su također ljudi, nisu savršeni, griješe i razvijaju se. Čak je i cilj da uvijek učimo iz svojih grešaka idealističan i nerealan. 

Roditeljstvo nije crno-bijeli svijet

Podređivanje i žrtvovanje za dijete

Sasvim je u redu da i kao roditelji imate svoje rituale u kojima djeci nije dozvoljeno biti. Sasvim je u redu reći 'pusti me na miru, sad pijem kavu i ne želim se igrati sa tobom. Možemo kad završim'. Pitanje je samo kako ćete to reći. Ako to kažete mirno, normalnim tonom i bojom glasa koju imate te pri tome priznajete djetetu njegovu želju i pristajete na mogućnost da se na vas naljuti, onda je sasvim u redu reći da ne želite sada ispuniti tu želju.

Ispunjavanje svih djetetovih želja i podređivanje svog vremena njemu ne samo da vas iscrpljuje i čini nervoznima i nezadovoljnima, već niti ne ostvaruje svoju izvornu namjeru. Djeca imaju nove želje i sve više ih je i zaista je nemoguće da uvijek budu sretna i zadovoljna. A pri tome djeca nemaju model od kojeg mogu naučiti kako brinuti o sebi i zauzeti se za svoje želje i potrebe. 

10 ideja kako djetetu reći 'ne' na drugačiji način

Potreba za razumijevanjem i slaganjem

Čini mi se da današnji roditelji najviše vremena provedu objašnjavajući svojoj djeci zašto nešto nije lijepo i zašto nešto ne smiju. Da, puno je lakše kad nas dijete razumije i slaže se s nama da ta njegova želja baš i nije pametna i dobra za njega. Ali to se neće dogoditi jer nije u dječjoj dobi moguće tako lako i bez borbe odustati. Ima djece koja s vremenom odustanu kad su jakom posramljivana ili kažnjavana zbog nekog ponašanja ili kad se boje, no djeca generalno na prvu ne odustaju, ne razumiju roditelje i ne slažu se s njima. Odgovornost je roditelja da postavlja granice i donosi odluke jer to djeca razvojno nisu u stanju.

Granice i pravila: Kada djetetu reći 'da', a kada 'ne'?

Kako postaju stariji, povećava se i njihova odgovornost i razumijevanje. Ali se nikada, baš nikada ne moraju složiti s roditeljima. I sasvim je u redu da vi učinite po svom uz poštovanje da dijete želi drugačije, da se ne slaže i da ima pravo biti ljuto, tužno i nezadovoljno. I to baš zbog vas, dragih roditelja koji ste izbildali vlastite mišiće za podnošenje dječje i svoje frustracije i možete koliko toliko mirno živjeti s time. 

Pričajte dječjim jezikom i spriječite ispade bijesa

U redu je griješiti

Jednom sam se susrela s idejom da je jako važno u prve tri godine djetetova života sve raditi ispravno i ne griješiti oko odgoja jer će na taj način dijete izrasti u cjelovitu osobu. Prva misao mi je bila što je to cjelovita osoba i tko to definira. A druga, budući da ja zasigurno nisam cjelovita osoba, kakvu onda moja djeca imaju šansu da to postanu.

Umjesto cjelovitih osoba što god to značilo, možemo odgajati djecu koja znaju da je u redu griješiti i kako ispraviti greške, koja znaju brinuti o sebi i svojim osobnim potrebama i granicama te koja znaju da su ljutnja, tuga i razne druge neugodne emocije sasvim prirodne i ne manje važne te da je moguće biti ljut na nekoga i voljeti ga najviše na svijetu. 

'Iskustva u prvim godinama oblikuju dijete za cijeli život'