Došlo je hladnije vrijeme, naša su se dječica nakon vrtića često primorana igrati u zatvorenom, kući ili stanu. A mi veliki kao mi veliki, bismo se nakon napornog dana na poslu, gužve u prometu i svega ostalog malo odmorili i predahnuli. Kako to učiniti uz najdražeg mališana koji je u stanju 35 puta u minuti reći: 'Mama, idemo se igrati!'?

Evo nekoliko prijedloga:

Dok ste u kuhinji i kuhate, pretvorite se u kuharicu iz super restorana koja pjeva iz petnih žila, ali je usput muči štucanje. Izvedba će svakako zabaviti i dijete i vas. Još ako si oko lica zavežete krpu kao da vas boli zub...

Kad sjednete za stol, predložite mu da donese najdražu igračku koja će ručati s vama. Uzmite ju za ozbiljno, postavite joj mali tanjurić (pa makar to bio i autić) i žlicu i potaknite mališana da za igru nahrani i svog mini prijatelja. Možete i vi koji puta nahraniti igračku, time ćete i mališanu i njegovom odabiru dati veliko priznanje i važnost. U tih nekoliko minuta dobit ćete priliku za odmoriti se bar malo, a bit ćete sa svojim mališanom i sudjelovati u igri.

Ako biste nakon ručka, možda, slučajno, poželjeli malo leći, predložite mališanu da uzme svoju knjigu, a vi ćete svoju, pa čitajte jedno drugome. To je odličan način za još jače i dublje povezivanje roditelja i djeteta. Ukoliko je vaš mališan više od gibanja nego od čitanja, pozovite ga na krevet i dignite jednu nogu u zrak što više možete, a dijete neka se na nju pokuša popeti.

Ukoliko na putu kući u dućanu naletite na veliku kutiju, svakako ju uzmite. Sjajan dvorac, gusarska utvrda, indijanski šator... što god poželite. Još ako ste raspoloženi za nacrtati ratničke oznake na licu, uživanciji neće biti kraja. Ako usput morate spremati i rublje sa sušila, složene čarape će odlično poslužiti da gađanje kroz prozor. Još ako na glavu stavite i gaće, bit ćete dostojan gusar pratitelj kapetanu vašeg  broda ili najljepši vitez princezi u dvorcu. Ili najsmješniji.

Ako vam dućan nije usput na putu prema kući, a čisto rublje i dalje čeka na spremanje, uzmite dvije stolice, okrenite ih naslonima jednu prema drugoj i slažite ga između stolica tako da dobijete krov od majica, hlača, košulja... Sve što je prekratko za naslone (čarape, gaće) slažite na rubove i povremeno pomirišite i kihnite, koji put i toliko jako da porušite sve što ste naslagali. Potaknite mališana da vam pomogne složiti rublje s poda, sigurno će pristati. Osim što će sudjelovati u nečemu s vama, osjećat će se važno jer ste mu dali povjerenje u izvršenju tako važnog zadatka.

Ako vam ipak treba malo mira i tišine...

No, ako vam ipak treba par minuta tišine i mira, na satu pokažite mališanu do kuda velika kazaljka treba doputovati pa će se mama/tata doći igrati. Ukoliko je mališan mlađi od 3,5 godine, nacrtajte mu krug na papiru i zamolite ga da vam nacrta sat. To će vam dati par minuta mira i tišine.

Kada uzmem vrijeme za sebe, osjećam se kao lopov

U svakom slučaju, za čime god da imate potrebu, jasno recite svome djetetu. Jer, odbiti dijete bez objašnjenja zašto se s njim nećete/ne možete igrati nosi tugu (i frustraciju s vremenom) i manjak samopouzdanja. Reći djetetu 'umorna sam jer mi je na poslu danas bilo teško' je samo nekoliko sekundi vašeg vremena, a njima ćete bar djelomično objasniti zašto im ne možete biti potpuno posvećeni. 

I, igrati se radeći usput kućne poslove je definitivno zdravije za dijete (i za vas) nego dijete posjesti za kompjutor i tako mu 'skratiti' vrijeme koje mora provesti u kući jer je vani loše vrijeme. S previše kompjuterskih igrica i crtića koje dozvoljavamo djetetu kako bismo imali vremena za sebe skraćujemo jedino kvalitetu odnosa dijete – roditelj.

Iako su mali, imaju velika srca i ako im pristupite na njihov način, razumjet će većinu vaših potreba. Samo i njima i sebi dajte priliku za razumijevanje.