Počelo je. Ja sam i inače pravi božićni manijak , ali sad kad imam svoju obitelj stvari su eskalirale. Mi smo već okitili svoje drvce, Sv.Nikola je po prvi puta posjetio našu kuću uz nalog da napuni tri čizmice, bila nam je i Sv.Lucija (dalmatinski pandan Sv.Nikoli),već smo počeli planirati kod koga smo na ručku za Božić, kome idemo na Badnjak, kome na Novu godinu, blagdani su tu. Bez lažne patetike nikad čarobniji jer svoj puni smisao ionako dobiju tek kad su obiteljski i to s djecom.

Paralelno s blagdanskim veseljem počinje i blagdansko pretjerivanje. Poklon za Sv.Nikolu u čizmici doma, kod bake jedne, kod bake druge, za sam Božić da i ne pričam. Sve skupa bit će tu i dvadesetak poklona u samo mjesec dana. Znam da su floskule "u naše vrijeme" dosadile svima, ali doista, nama je u čizmicu dolazila čokoladica, naranča i šiba, a danas već od Nikole krećemo s velikim poklonom pa nastavljamo tako sve do siječnja.

I sve to unatoč tome što je recesijska kriza u našem društvu sve žešća. Zašto imamo potrebu trošiti toliko novaca na kupovanje darova, kad djeca ionako najviše žele naše vrijeme? Vjerojatno zato što nam je tako nametnuto, vjerojatno zato što je one roditelje, koji ne mogu svojoj djeci priuštiti velike poklone, sram jer ne mogu, vjerojatno jer oni bar malo imućniji (iako je pitanje tko je danas uopće još imućan) nadoknađuju izgubljene dane tijekom godine velikim poklonima.

Novogodišnji tulum u pidžami

Nevjerojatno, ali onda u to vrijeme, kad se možemo opustiti i doista biti zajedno, mi se uhvatimo pečenja kolača (natjecanja sa susjedom koja je ispekla više i nervoze ako slučajno ne ispadnu dobro), čišćenja stana kao manijak jer sad za blagdane moraju biti savršeno i generalno sređeni, u suprotnom neće biti sreće za taj dom u narednoj godini, jurnjave po poklone, velike, maštovite, prave..

Ne da mi se čini, nego sam sigurna da u svemu tome, ono zbog čega blagdani jesu, tu pada u zadnji plan. Nemojte me pogrešno shvatiti, treba očistiti kuću, treba ispeći kolač (dva su vjerojatno i više nego dovoljna za četveročlanu obitelj), treba darovati sitnicu (sitnicu naglašavam), ali ne treba sve to što se mora staviti ispred onoga što se doista mora u ovo čarobno vrijeme - zaboraviti na to bolesno konzumerističko društvo i biti jedni s drugima, baviti se djecom, mužem...

Kako mi "Dalmatinci purgeri" za blagdane naravno idemo prema jugu, glavno pitanje je: "A gdje ćemo van za Badnjak, za Božić? Što odjenuti za Novu godinu?". Mislim da ću ove godine tulum imati u haljini najnovijeg dizajna - pidžami na hit lokaciji –kauču!

Dan s obitelji kao godišnji na Havajima

Za Sv.Nikolu sam sitnicu za supruga (po nalogu pravog Sv.Nikole naravno) kao i za dijete pripremila 15-ak dana ranije pa sam suptilno naglasila suprugu da bi bilo lijepo da moja čizmica također ne ostane baš prazna, tj.da me razveseli neka slatka sitnica (da nisam naglasila naravno da bi i ostala prazna) pa su Nikola i suprug kupili čokoladu i neki fini set za duga namakanja u kadi. Kunem vam se da bi bila zadovoljna i s malom čokoladicom koja košta manje od deset kuna, jer što je meni vrjednije od toga da imam njih, da se zajedno veselimo, ljutimo, živimo...

Patetično, priznajem, ali ne mogu si pomoći. Nakon desetak dana cjelodnevnog snimanja, dan proveden s njima odmori me kao mjesec dana godišnjeg na Havajima (nisam bila, ali slovi kao raj). I zato si ove godine za Božić želim najveći mogući poklon: samo vrijeme s njima, duge šetnje, valjanja po krevetu, 'Sam u kući' po stoti put (D će ga gledati prvi put pa ćemo se i svi mi uživjeti kao da je prvi put) i puno smijeha i veselja. Dopustite da isto poželim i svima vama. Bez obzira na to je li vas dvoje, troje, petero ili sedmero. Neka je mirno i blagoslovljeno svima ovih blagdana.