Mislila sam da to nikada neću izjaviti! Danas s osjećajem poniznosti i ljubavi glasno priznajem – majčinstvo ostvaruje neki sasvim novi dio mene kao žene. 

Oni koji me poznaju, sjećaju se da sam još prije samo dvije godine samouvjereno govorila da majčinstvo nije svrha i smisao života žene. I danas stojim iza toga. Ali dodajem veliki zarez i tvrdim – žena može kroz majčinstvo realizirati one aspekte sebe koje u drugim područjima života ili odnosima ne može. 

Biti ili ne biti mama?

Nedavno sam sudjelovala u ženskom razgovoru u kojem su se ispreplitala iskustva majki s malom djecom, majki s velikom djecom, onih koje su na putu da postanu majke, onih koje to još nisu i silno žele postati, i onih koje to nisu i užasavaju se te mogućnosti. I shvatila sam koliko su žene ustvari pod snažnim pritiskom društva, medija, tradicije i odgoja, vlastitih majki, prijateljica, muževa... da postaje gotovo nebitno postaje li žena majkom zbog vlastite želje, ili to čini jer je to tako "normalno". Ili, još gore - očekivano.   

Niti jedan oblik pritiska nikada nije urodio dobrim! U puno manjim stvarima, a kamoli u pogledu majčinstva. I koliko god to bila potpuno jasna i razumna stvar, žena teško bori tu bitku i često ju bori sama sa sobom. Zato sam svojoj dragoj prijateljici poslije našeg susreta napisala:

"Ako te intuitivno peru snažni osjećaji straha prema majčinstvu, treba to čuti i prihvatiti. Sve dalje sam sve više svjesna koliko smo Luka i ja sretni i uistinu blagoslovljeni. Amarie je iznimno zdrava beba i 'kao iz žurnala', kako kaže njezin pedijatar. Prošli smo sve trudničke i dojenačke tegobe. Luka i ja smo krizirali. Kriziramo i sada. Ali, that's life! U cjelini - naša priča je lijepa. Ali nije svaka takva. 

Ako razmišljaš o majčinstvu, potrazi inspiraciju u iskustvima roditelja. Ima svega. I dobrog. I lošeg. I vjerujem da ćeš između redova naći odgovore koje tražiš. Ako i dalje glasno zvoni 'ne' - treba to čuti i prihvatiti. Pričaj s dragim. I njegova je bitna. Ali ne zadnja."

Moje otkriće

Možda će njezina pobjeda biti upravo u tome da ne bude majkom. I možda će ostvariti najbolju sebe u poslu, putovanjima, planinarenju ili slikanju. Uostalom, tako sam i ja! Voljela sam svoj život, svoju slobodu, svoje izlaske, putovanja, koketiranja, hobije, tuđu djecu i pse na sat-dva. I zaista mi ništa na ovom svijetu nije nedostajalo. 

Danas? Amarie mi nedostaje kada smo razdvojene više od dva sata. Čak i kada spava. Prije dvije godine nije mi bilo ni na kraj pameti da ću nedjeljom navečer smišljati recepte za baby kašice, da će stan izgledati kao da je bomba pala u dječju igraonicu i da ću se rastapati od sreće jer joj raste sedmi zub. Kao majka, otkrila sam neki sasvim novi dio sebe. I tek sada istinski vjerujem da možda nije svrha žene da bude majkom, ali da se se žena tek kao majka može u potpunosti ostvariti. 

Još više volim svoj život! Drugačije cijenim svoje trenutke slobode. Beskrajno uživam u sitnim naznakama svojih mlađih dana. A najviše se radujem zajedničkom vremenu sa svojom djevojčicom. Neprocjenjivo je i nezamijenjivo kada me pogleda svojim veeelikim očima i nježno kaže "mama". Nikada nisam mislila da će me to toliko veseliti i ispunjavati. Sada taj osjećaj ne bih mijenjala za ništa na svijetu. Zaista, važno je zvati se "mama". Meni je.