"Kada sam saznala da sam trudna, naša dva mačka s nama su živjela već više od tri godine i uopće nisam razmišljala o tome da bi ih se trebali riješiti. Većina prijatelja i poznanika nas je, naravno, ispitivala što ćemo s mačkama sada kada sam trudna, a mi smo im odgovarali da će ostati točno tamo gdje jesu", kaže kroz smijeh Sanja Miler (32), mama dvoipolgodišnjeg Erika Larsa i šestomjesečne Meri.

Naime, zbog zarazne bolesti toksoplazmoze koja može izazvati pobačaj ili teška oštećenja ploda, a može se preko fekalija mački prenijeti na ljude, naišla je na mnoge negativne komentare.

"Treba naglasiti da se ta bolest uglavnom javlja kod mačaka koje često izlaze ili žive vani i tamo se hrane, a naše su mačke kućne i nikada ne izlaze van, pa nisam imala previše razloga za brigu", naglašava mama Sanja.

Napravila test na toksoplazmozu

Kada joj je potvrđena trudnoća, njezin ju je ginekolog odmah postao na testiranje kako bi se utvrdilo ima li tu zaraznu bolest i test je bio negativan. Testiranje je pokazalo da je nikada nije niti imala, a moguće je da vlasnici mačaka tu bolest prebole niti ne znajući da je imaju. U tom slučaju tijelo postaje imuno na virus toksoplazmoze i rizik zaraze ne postoji.

Sanja kaže kako je tijekom trudnoće izbjegavala čistiti mačji zahod, a kada je to i radila, na ruke je stavljala zaštitne rukavice pa je rizik za zarazu bio minimalan. Iako se često događa da su kućni ljubimci ljubomorni na novog člana obitelji, to se kod obitelji Miler nije dogodilo.

"Niti jedna mačka uopće nije bila zainteresirana za naše bebe, niti su im prilazile. Mačke baš i ne vole da ih se navlači, tako da su zapravo bježale od naše djece. Smetaju im i glasni zvukovi, tako da ih stvarno izbjegavaju", smije se Sanja.

Jedina promjena, koju je primijetila u ponašanju svoja dva mačka, jest da su prestali koristiti svaku priliku kako bi njoj i suprugu skočili u krilo i mazili se, već to sada rade samo kada djece nema u blizini.

Djeca su slobodnija i hrabrija

"Naše mačke naučile su da ne smiju ulaziti u našu spavaću sobu, a imaju svoju fotelju i košaru u kojima odmaraju i spavaju. I Lars točno zna što im je dozvoljeno tako da ih upozorava ako slučajno skoče negdje gdje ne smiju", ispričala nam je Sanja.

Prema njezinom iskustvu, kućni ljubimci, odnosno mačke i djeca nikako ne isključuju jedni druge, a mama dvoipolgodišnjaka i šestomjesečne bebe kaže kako djeca uz životinje postaju puno slobodnija a i sigurnija u sebe.

"Svakako bi preporučila kućnog ljubimca. Naš sin sada se ne boji niti psa, niti mačaka i s njima se slobodno igra. Djeca, koja nisu imala nikakvog doticaja sa životinjama, često plaču i bježe kada im vani slučajno priđu. Kućnog ljubimca nikako se ne treba odricati, niti ga ostavljati zbog rođenja djeteta", poručuje simpatična mama Sanja.