Programer Valentino Međimorec, koji o svojoj, skoro dvogodišnoj djevojčici Korini uvijek priča s posebnim sjajem, priznao nam je da nije bio toliko oduševljen kad je saznao da je supruga Mihaela trudna. 

"Kad smo saznali da ćemo dobiti dijete, oboje smo bili pomalo suzdržani. Iako smo već nekoliko godina živjeli zajedno, u to vrijeme nismo planirali dijete pa nas je trudnoća iznenadila. Supruga je to brzo prihvatila, a ja sam počeo razmišljati o budućnosti, sjetio se kako nisam napravio ovo i ono, pitao se kako ću sada sve to stići... Rekao bih, klasično blebetanje u glavi muškarca. No već nakon par dana, i suprugu i mene preplavila je euforija zbog budućeg novog člana obitelji. Sad mi se čini da možda nikad ni ne bismo imali djecu da smo čekali i držali se planova, uvjeta, životnih okolnosti i situacije. Uvijek je pravo vrijeme za imati dijete", kaže Valentino.

Povezivanje s bebom u trudnoći i na porodu

U trudnoći nije bilo nikakvih problema i Valentino se sada rado sjeća udaraca i pokreta bebe u trbuhu te posebnog osjećaja bliskosti s djetetom koje još nije bilo rođeno, a bilo je uvijek pokraj njega i supruge.

"Porod je dobro prošao, gledano s moje strane, no supruga sigurno ne gleda na to isto tako. Bio sam prisutan na porodu od početka do kraja. Svakako preporučujem svim očevima da sudjeluju na porodu, jer osim što vidite svoje dijete kako prvi put udahne zrak i vidi svijet, možete biti podrška i pomoć supruzi tijekom poroda, koji zna jako jako dugo trajati", poručuje tata Valentino te dodaje kako ga se tada posebno dojmila snaga i volja koje žene moraju imati da bi donijele na svijet novo ljudsko biće.

'Najviše me strah kupanja djeteta'

Budući da ni njegova ni Mihaelina obitelj ne živi u Zagrebu, pitali smo Valentina kako su se snalazili u prvim tjednima i mjesecima. "Prvih tri tjedna kod nas je bila majka od supruge, a nakon toga smo 99 posto vremena bili sami. A kako smo se snalazili, vjerojatno kao i drugi roditelji, uči se u hodu, a u današnje vrijeme barem su informacije samo jedan klik od nas pa nismo imali nekih većih problema", odgovara.

Valentino je prilično angažiran tata, no priznaje da još uvijek izbjegava kupanje Korine, jer ga kombinacija vode, skliske podloge i malog djeteta posebno plaši. "Kao i svim muškarcima, teško mi je padalo i ustajanje po noći, iako bi supruga redovno dala poticaj šutom u nogu", smije se Valentino.

Polazak u jaslice

Do nedavno je Mihaela bila nezaposlena pa je bila s Korinom kod kuće, a kad je u srpnju dobila posao, morali su hitno pronaći mjesto u jaslicama i na kraju odabrali jedan privatni vrtić.

"Drago nam je da Korina nije morala krenuti u jaslice već s godinu dana, ili ranije, a i sad smo se bojali kako će ona to prihvatiti, s obzirom da je jako vezana za nas, jer ju nikad nitko drugi nije čuvao. Pitali smo se kakve će biti tete, hoće li se njoj svidjeti, kako će ju druga djeca prihvatiti, hoće li plakati cijeli dan, hoće li se ljutiti na nas što smo ju ostavili", priznaje Valentino koji je tijekom prvih tjedana vodio svoju djevojčicu u vrtić i prošao s njom najteže dane adaptacije. 

"Dok sam ja bio s njom u sobi, Korina se veselo igrala i istraživala, no kad sam odlazio iz vrtića, počela bi plakati. Prvih tjedana je uvijek plakala na rastanku, no tete su nam rekle da to nikad nije dugo trajalo, a zadnjih dana se već normalno pozdravimo i ona bez suza ostane u vrtiću. Postupno je ostajala sve duže, od pola sata do punog radnog vremena. Čini se da je to sve dosta dobro prihvatila, nije bilo problema sa spavanjem jer je i kod kuće redovito spavala popodne, jedino za sad ne pojede ručak, ali je i inače malo izbirljiva. Još smo primijetili da od polaska u vrtić želi češće spavati s nama u krevetu, iako je inače bez problema spavala u svom krevetiću", ispričao nam je Valentino te dodao kako su svojoj curici za polazak u jaslice kupili mali ružičasti ruksak, u kojem sada svaki dan nosi svoju bocu, šlapice i rezervnu odjeću. Uz nju je uvijek obavezno i njezina duda i omiljena igračka - plišani zec, za kojeg je posebno vezana i koji joj je pomogao i kad je nedugo nakon svog prvog rođendana završila u bolnici na operaciji.

Što to znači biti tata?

Upravo tu situaciju Valentino ističe kao najteži događaj za njega kao tatu: "Taj šok koji smo proživjeli u pola dana je nešto što se ne zaboravlja. Dijagnoza invaginacije crijeva postavljena prijepodne, nakon par sati operacija, ali na kraju je sve dobro prošlo. Iako je to bio negativan događaj, na kraju je ispao vrlo pozitivan i Korina se pokazala kao pravi borac."

A za sebe kaže da se nakon Korininog rođenja dosta promijenio, ne toliko u ponašanju, koliko u razmišljanju o važnim životnim temama, kao i promišljanju kako će ona možda jednog dana gledati na neke odluke koje sada donose on i supruga.

"Volio bih kao otac biti brižljiv i pažljiv, a opet relativno strog i umjeren u nekim stvarima, kao što su kupovanje poklona, disciplina, i slično. Budući da sam nisam imao sreću da živim sa roditeljima, iz osobnog iskustva znam da je djeci najbitnija ljubav i pažnja. Pažnja ne u smislu da svaki trenutak moram provesti uz dijete, nego pažnja u smislu da znam i da pratim ono što je bitno mojoj kćeri, bio to balet ili ragbi", zaključuje tata Valentino.