I danas, kada službeno ulazim u 39. tjedan trudnoće, opet sam na nogama od-do. Ustala u 7, prvi dogovor u 9, pa kontrola na Svetom Duhu, pa popodne sastanak jedan, drugi, treći... telefoni i konferencijski pozivi pod normalno, i eto me – izlazim iz ureda i krećem prema doma malo prije 20 sati. Kao što je govorila moja ginekologica koja mi je vodila trudnoću, a danas potvrdio i doktor na Svetom Duhu – bit će to jedna aktivna beba. To zvuči tako slatko... Dok ne pomislim da ta slika ima i naličje – da bi bebi u svako doba i bez obzira što bilo na redu – hranjenje, spavanje, maženje ili igra – mogla goditi samo i jedino akcija, zibanje, skakanje i skakutanje. Jer ipak, tako sa mnom "putuje" već skoro punih devet mjeseci.

Kako me trudnoća promijenila?

Sve mjesece trudnoće provela sam gotovo pa u svojem maksimumu, koristeći sve mentalne i fizičke kapacitete, kao što bih to činila i da nisam trudna. Uz sve obaveze, putovanja, konferencije, panele i okrugle stolove, pronalazila sam vrijeme za redovito vježbanje – do 7. mjeseca trudnoće pilates, a onda za prenatal jogu. Možda jedina stvar koju sam odmah na početku primijetila i promijenila bilo je spavanje. No i dalje, draže i lakše mi je bilo dulje spavati, nego naći vrijeme i mjesto za popodnevni odmor ili lijegati navečer nešto ranije nego obično. Izvana promatrano, moj se život tijekom ovih devet mjeseci skoro pa uopće nije promijenio. No, jesam li se promijenila ja?

Na današnjem pregledu doktor mi je rekao da za deset dana dođem na pregled u rodilište, a ne u ambulantu, i da za svaki slučaj uzmem torbu sa sobom. Samo par sati kasnije, uhvatila sam se kako radim poslovne planove i organiziram obaveze za sljedeći tjedan, mjesec i godinu. Da se gledam sa strane, rekla bih da "ova žena hoda dva metra iznad zemlje, potpuno je nesvjesna onoga što joj se zbiva, a kamoli da zna što ju sve tek očekuje!" Dok ja... mislim i osjećam u stvari sasvim drugačije.

Zahvaljujući trudnoći, upoznala sam sebe iz puno više različitih kuteva. Drugačije doživljavam svoje tijelo – sve se čini prirodnim i normalnim. Mogu pratiti, predvidjeti i objasniti si skoro svaku svoju naglu i snažnu emotivnu reakciju.

Pretvaram se u majku i zaštitnicu

Nemam više onog pretjeranog razumijevanja i strpljenja za ljude s negativnom energijom – stvaram neki obrambeni mehanizam i jednostavno ne dam da narušavaju moj mir. Rješavam stvari – i privatne i poslovne – odmah i po mogućnosti s trajnijim (pozitivnim!) učinkom. Nije da sam u svemu tome puno drugačija nego prije. Samo je u ovih, skoro pa devet mjeseci utihnula ženica u meni koja je spremna zažmiriti na jedno oko, pretrpjeti samo da nekom drugom (i manje bitnom) bude lakše, a postala glasnija i snažnija žena - majka i zaštitnica koja mora i želi stvoriti dobro i zdravo okruženje za novo biće koje ima sva prava, a nimalo vlastite moći – da raste i razvija se u, za neke od nas, najvažniju osobu naših života i novi centar naših malih svemira.

I dalje sama sebi pokušam prodati maglu i podmetnuti male naivne cake. Uhvatim se kako odgađam na dokument 'Poslovni plan 2014/2015' dodati riječ "final" jer, valjda si mislim da do tog trena nije gotov i da ne mogu ići roditi dok ga ne završim. Zaustavim se na trenutak kada kažem nekom od kolega "Dogovori nam taj sastanak za drugu polovicu sljedećeg tjedna" pa ipak naglo promijenim u "Dogovori ti to nama za sutra!"

Mnogi ih ne vide, ali promjena je puno!

Na van, sa šalom preko trbuha ili kada sam na drugoj strani telefona, kažu mnogi da se nisam puno promijenila i da se na meni skoro ništa ne kuži. Istovremeno, svijest o tome što mi se zbiva na emotivnoj, fizičkoj, mentalnoj razini svo vrijeme trudnoće dala mi je uvid u neke od mojih najvećih promjena. Biram ih zvati najljepšim darovima ovih blaženih, intenzivnih i u svakom smislu bogatih - skoro pa devet mjeseci.

Osjećam, najvrjedniji dar tek će doći... Ali i donijeti, kažu oni što znaju, promjene kakve još ne mogu niti zamisliti...