Otkad sam postala majka, svaki dan iznova učim. Kao da neprestano učim novu, veliku lekciju i smisao. Poštujem i one žene koje ne žele biti majke, ali meni je osobno činjenica da sam majka na toliko fantastičan način zaokružila život i čini mi se da je to slučaj sa većinom žena. Ispravite me ako griješim. Zbog toga nisam prestala biti ono što sam bila i prije djeteta, samo su stigle i neke nove, beskrajno lijepe uloge.

Prvi roditeljski na kojem sam mama, a ne dijete

Jedna od tih "novih" je recimo pojavljivanje na prvom roditeljskom sastanku pred upis u vrtić. Događaj koji je na mene ostavio tako dubok utisak da sam ga upisala u našu knjigu uspomena. Moj prvi roditeljski sastanak kao mama, ne kao dijete. Uauu! Netko će reći, predramatično. Slažem se, neš' ti stvari, ali kad nas je nazvala pedagogica, rekla da smo primljeni i da trebamo doći na roditeljski zbog dogovora oko organizacije D dolazaka i boravka u vrtiću od jeseni, osjetila sam se neobično ponosno. Pobogu, nije izmislio lift do svemira, samo je primljen u vrtić, ali majka ponosna i sretna do neba svima okolo se hvali: "Moj mali je primljen". Ljudi me gledaju u čudu pogledom koji govori "stara 'oladi!"

Za sastanak sam se uredila, odlučila sam da ću biti jedna od onih mama koje su uvijek uredno ispeglane (barem negdje moram i to biti)  i da ću se uvijek truditi ne osramotiti ga na hodniku. Danas vrtića, sutra škole i to viškom poljubaca, ispitivanjem o ocjenama kojemu je mjesto doma i sličnom.

Shvatila sam suze moje majke koje su me živcirale

Cijeli roditeljski prošao je vrlo cool, vrtić nam doista odgovara i veselimo se procesu prilagodbe koji je pred nama, a ja sam po završetku pustila suzu. Moj mali dječak ulazi u sistem i radni ritam. Moj mali dječak postaje velik. Ta suza radosnica, ponosnica, kako vam drago, koja mi je kliznula niz obraz pomogla mi je da shvatim sve suze moje majke koje su me toliko silno živcirale i izbacivale iz takta (na svakoj školskoj priredbi, na svakom sportskom natjecanju, na svakom crkvenom sakramentu, skoro pa na svakom ručku).

Svoje dijete odgajaš kao što si ti odgojen

To je bio prvi put kad sam rekla sama sebi - mama je u pravu. Sa svime. Više joj moraš govoriti "hvala". Gadan trenutak jer sam se klela u dvije stvari. Prva je da mu nećemo dopustiti da spava s nama u krevetu (malo je reći da spava s nama, on je vladar našeg kreveta, a mi smo smetala)  i druga je da ću ja sve raditi bolje, modernije i pametnije od mojih roditelja. Ne zato što s njima nešto nije bilo u redu, dapače, već zato što se to tako valjda mora misliti. Trenutak kad shvatiš da svoje dijete odgajaš kao što si ti odgojen, dokaz je da se doista sve vrti u krug. 

Malo sam tužna jer znam da će moj mali princ, sudeći po tome, imati trenutke u kojima me uopće neće razumjeti. Ali, ako stvari nastave ići normalnim svemirskim tokom, imat će i ove druge trenutke koje jedva čekam. I sve će biti u redu. Ispričajte me, odoh zagrlit majku.