U lipnju vas pozivamo da nam šaljete svoje priče o predrasudama s kojima ste se susreli otkad ste postali mama i tako se uključite u našu akciju Mame bez predrasuda u kojoj žene različitih mišljenja stoje zajedno i poštuju odluku one druge, s obzirom da je svaka napravila izbor koji je smatrala najboljim za sebe i svoje dijete.

Dosta vam je predrasuda o majčinstvu? Pošaljite nam svoju priču!

Mama Nikolina Beneta-Zoričić, koja je na i Instagramu objavila svoju fotografiju s hashtagom #mamebezpredrasuda, poslala nam je priču o predrasudama s kojima se susreće jer joj sin stalno želi biti na rukama:

"Draga, ne navikavaj ga na ruke, znaju biti prave male napasti, ne nosi ga toliko, svjesna si da, ako tako nastaviš, visit će na tebi do 30-e..." Čula sam još mnogo takvih besmislenih upozorenja mama sveznalica. Zaista nisam trpjela takve upade i stalna soljenja pameti. Ipak su u pitanju majke koje misle da se imaju pravo "mladoj i neiskusnoj" novopečenoj majci petljati u odgoj i način ophođenja prema djetetu.

Mnogo puta sam se zatekla u situaciji gdje me okružuju majke koje su prošle "sve i svašta". One majke koje, s jedne strane svoje dijete opisuju kao mučno i nesavladivo, a s druge strane kao napredno i iznad sve ostale djece. Objasnit ću primjerom. Često mi prilaze govoreći: "Kakva si ti sretnica, imaš tako dobro dijete, ma milina. Ovo moje je nemoguće, na kraju dana sam izmučena, ali ti to ne možeš pojmiti kada imaš tako divno dijete." Iste te majke svoje dijete također "prezentiraju" kao djecu koja nikad nisu imala dudu varalicu, nikad nisu bili hranjeni na bočicu, zato su i sad tako napredna. Kako samo tečno izgovaraju riječi "zlatica napredna mamina."

I tako, ja sam grozna jer moje dijete zaplače kad izađem iz sobe, jer želi samo mami, jer sam ga "razmazila nošenjem". Ali drage moje, zar dodir može razmaziti? Naravno da ne. Dodir je utjeha, dodir je sigurnost. I ako treba, nosit ću ga do tridesete. Iskreno, ni sekunde ne žalim što sam ga naučila na ruke, jer kada čujem njegov smijeh, osjetim debele ručice oko vrata i dobijem slinavu pusu -  ništa nije teško.

Ponekad mi fizički zna biti malčice težak, jer je 1/3 moje kilaže, ali zato postoje stolice pa sjednemo. Obožavam što sam ga to naučila i ponosim se time što moje dijete hoće samo mami.

Pošaljite nam svoju priču o predrasudama s kojima ste se susreli otkad ste postali mama