Nakon dugo premišljanja, došlo je vrijeme i za to - naš mali princ je išao na prvo šišanje. Rodio se s jako puno guste, crne kose koja ga je već u rodilištu obilježila. Sestre su mi ga svaki dan nakon kupanja donosile sa novom frizuricom, a ja sam ponosno gledala svoga manekena.

Kao curica...

Kad smo došli kući, i kad god bismo se negdje pojavili, njegova kosa je izazivala oduševljenje i iznenađenje. Nemali broj puta su ga zamijenili s djevojčicom, ali mi to nije pretjerano smetalo.

Očekivala sam da će mu ta novorođenačka kosa opasti, jer su mi to svi govorili. Kada je frajer napunio tri mjeseca, vidjela sam da od opadanja kose nema ništa, njegova je samo rasla i bujala. Obožavala sam ju prati, mirisati, češljati... Da je bio curica, vjerojatno bi već imao zavidnu kolekciju šnalica i gumica za kosu. Ovako je svaki dan bio naš čupko, jer je kosa nestašno bila na sve strane na njegovoj glavici. Imali smo sreću pa mu se nije pojavila tjemenica, pa smo mogli nesmetano uživati.

Vrijeme je za odlazak frizeru!

Kad je napunio pet mjeseci, vidjelo se da mu kosa već pomalo smeta. Išla mu je u oči i u uši. Ja sam se bojala sama mu je rezati, jer je uvijek živahan, pa sam se bojala da ga ne ozlijedim sa škarama. Jedne večeri poslije kupanja je pala odluka da mu odrežemo samo šiške. Učinila sam to brzo, ali prilično nespretno. Nisu bile baš uredne, ali za prvu ruku su izgledale dobro. Ili sam ja sebe barem tako tješila. Ubrzo su ponovno narasle, i onda sam počela razmišljati o odlasku frizeru.

Kako u području gdje živim nema frizera za djecu, a nema ga ni u široj okolici, odluka je pala da će se maneken šišati kod moje dugogodišnje frizerke. Ona mi ulijeva povjerenje, jer sam uvijek zadovoljna svojom frizurom, a ima i dvoje male dječice, pa sam bila sigurna da će šišanje biti brzo i efikasno. Išla sam prema frizerskom salonu s knedlom u grlu, jer mi je u neku ruku bilo žao ošišati mu kosu. Ona ga je na neki način obilježavala, ali ostala sam čvrsta. U salonu su se slučajno zatekle još dvije mame s malom dječicom, pa se kroz razgovor i igru razbila ta mala trema.

Pravi dječak

Frizerka je našem princu napravila pravu dječačku frizuru. Ispočetka je sve bilo u redu, malenome se svidjelo sjediti kod mene u krilu, i činilo se kako mu paše šišanje. Pred kraj mu je već dosadilo, zalutale dlačice su ga malo škakaljale po nosu, pa je bilo i suza, ali smo to prebrodili. I tata je bio s nama, pa je zabilježio kamerom svaki trenutak šišanja. Kad sam ga pogledala poslije šišanja, učinio mi se velikim. Nije bio mala bebica, nego mi je bio baš kao mali dječak. Oči su mu došle do izražaja, kao i okrugli obrazi koji su se i prije isticali.

Tako je naše prvo šišanje s nepunih 7 mjeseci proteklo u velikom uzbuđenju sa strane roditelja i s malo suza sa strane našeg dječaka. Ostaje nam puno uspomena i pramen kose koji ću spremiti i pomno čuvati, i vjerojatno ga još koji put provući kroz prste i pomirisati.