'Roditelji moraju tu jednu vještinu usaditi svojim sinovima'
Na ovim našim prostorima – iako nije to ni približno ograničeno na ovo naše područje – često se koriste izrazi "kao dečko" ili "kao muško", a isto tako "kao curica" ili "kao žensko". Zna se, odnosno možemo pretpostaviti svi u kakvim se kontekstima ovo koristi. Svima nam je duboko usađeno takvo razmišljanje i moramo se boriti protiv tog kad shvatimo da je pogrešno.
Dječaci su ljutiti, agresivni, bijesni – i to je normalno. Tako nam se barem kaže i da do znanja, a aktualnih primjera toleriranja ovog itekako je puno. Naravno, svjesni smo činjenice da dječaci imaju određenu ljutnju u sebi već kao mali – baš kao i djevojčice. Odrastanje nije lako i frustracija nekako mora izaći van kako bismo se borili s njom. Bitno je ono kako se mi postavimo prema ljutnji, agresiji, bijesu.
"Roditelji trebaju svojoj djeci dati alate za razumijevanje njihovih osjećaja, a to treba razvijati baš kao i razvijanje razumijevanja drugih kompliciranih i apstraktnih koncepata", rekao je Steven Meyers, profesor psihologije na Sveučilištu Roosevelt u Chicagu.
Dakle, prije svega, treba im pomoći da nauče razumjeti svoje osjećaje i to je ta vještina koju im moramo usaditi. U ovom slučaju treba im pomoći da shvate što je ljutnja: u osnovi, reakcija na percipiranu prijetnju. Tijelo oslobađa adrenalin (hormon koji igra ključnu ulogu u reakciji borbe ili bijega), a otkucaji srca i krvni tlak rastu. Apsolutno je u redu - a ponekad i stvarno pozitivno - osjećati ljutnju.
Tek kada se ljutnja ne kontrolira na zdrav način, ona može postati problematična. Evo smjernica koje je dao Meyers. Istaknuo je i da postoji rečenica koju često koristi kada radi s dječacima, a to je: 'Možeš osjećati što god želiš, ali ne možeš uvijek raditi što god želiš'.
Mogu postojati razlike u načinu na koji dječaci i djevojčice doživljavaju i izražavaju ljutnju
Očito je da postoji puno nijansi kada su u pitanju pojedinci, emocije – kao i načini na koje izražavaju te emocije. Nije fer, niti točno, reći da svi dječaci doživljavaju ljutnju na jedan način, a sve djevojčice na drugi. Istraživanja pokazuju također da nije istina da dječaci i muškarci doživljavaju ljutnju više od djevojčica i žena.
Ipak, stručnjaci kažu da mogu postojati velike razlike koje bi roditelji trebali imati na umu dok pomažu djeci da prođu kroz sve ovo.
"Psiholozi imaju izreku da dječaci eksternaliziraju, a djevojčice internaliziraju. To znači da su dječaci skloniji usmjeriti svoju ljutnju i nevolju prema van, gdje mogu postati verbalna ili fizička agresija. S druge strane, djevojčice su sklonije usmjeriti svoju ljutnju i frustracije prema unutra, prema sebi, pa to može postati samookrivljavanje ili čak depresija“, rekao je Meyers. „Naravno, ovo je pojednostavljenje, ali postoje rodne razlike u stopama ovih različitih poremećaja između djevojčica i dječaka, kao i između žena i muškaraca."
Pomogni svom djetetu da nauči svoje osjećaje
Prvi korak u upravljanju stresom i ljutnjom jest pomoći djetetu da prepozna što se događa i da se s time suosjeća. Mala djeca ne prepoznaju uvijek što proživljavaju. Ako ne razumijemo u čemu je problem, ne možemo riješiti problem. Označavanje osjećaja je jako važno. Starija djeca i tinejdžeri vjerojatno neće baš dobro reagirati na takve poticaje, ali im i dalje može trebati pomoć u prepoznavanju osjećaja u tom trenutku.
Ostani smiren/a
Iako roditelji mogu reagirati na djetetovu ljutnju ili ispad bijesa odlaskom ili okretanjem leđa, stručnjaci kažu da je daleko važnije umiriti dijete.
"Postoji mnogo načina da se umiri i utješi ljutito malo dijete, ali to može zahtijevati promjenu u roditeljskom načinu razmišljanja ili fokusu u trenutku", ističe Meyers.
Važno je biti strpljiv i miran. Jasno daj do znanja da ne želiš samo ugušiti ili poreći bijes u trenutku - što je posebno važno kod dječaka, koji su povijesno naučeni potiskivati svoje emocije. Cilj je pomoći djeci da dođu do točke u kojoj se mogu sami umiriti. Kad roditelj djeluje smireno i umirujuće u trenutku, tako pokazuje suosjećanje prema sebi i drugima.
Navedi posljedice
Isticanje posljedica posebno je važno u trenutku kad ljutnja preraste u agresiju, posebno kako dječaci odrastaju.
"Jedna rečenica koju često koristim kada radim s dječacima jest da 'možete osjećati što god želite osjećati, ali ne možete uvijek činiti što god želite.'", rekao je Meyers.